Oni bi bili pod komanton NATO Štaba u Sarajevu.
Predstavnički dom Parlamenta Velike Britanije zahtijeva od vlade te zemlje da u Bosnu i Hercegovinu čim prije pošalje bataljon svojih vojnika.
Tokom rasprave u parlamentu, koju je organizirala predsjednica Sveparlamentarnog odobra za vansjke poslove Alicia Kearns (Konzervativna stranka), najjasniji je bio pukovnik u penziji Bob Stewart.
On je bio komandant britanskih mirovnih snaga u UNPROFOR-u tokom 1992. i 1993. godine.
Svjedočio je zločinima Hrvatskog vijeća odbrane u centralnoj Bosni, posebno u Ahmićima.
O tome je u više navrata iskaze davao pred Tribunalom u Hagu, pojavljujući se kao svjedok Tužilaštva.
"Ako bismo rasporedili britanski bataljon u Bosnu i Hercegovinu pod tamošnjim vrlo malim štabom NATO-a, to bi pokazalo da smo mislili pravi posao i da smo ovog puta imali za cilj da zaustavimo stvari. Svojim prisustvom bi demonstrirali moć, ali nadamo se da neće morati da koristi silu. Mogli bi pomoći i bataljoni iz drugih zemalja", rekao je Stewart, nezavisni zastupnik.
Kearns je u svojim diskusijama stalno ponavljala da se urgentno treba djelovati da su Milorad Dodik, politički lider bosanskih Srba i Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, u tijesnom dosluhu sa Vladimirom Putinom, predsjednikom Rusije i da su voljni zapaliti balkansko bure baruta kada to Putinu bude odgovaralo.
"Da, ovaj Dom priznaje akutnu sigurnosnu situaciju na zapadnom Balkanu; podržava teritorijalni integritet i suverenitet Kosova i Bosne i Hercegovine; osuđuje napad srpskih nacionalističkih militanata u Banjskoj na Kosovu 24. septembra 2023.; podržava autoritet Ustavnog suda u Bosni i Hercegovini; osuđuje rusko miješanje na Balkanu; sa zabrinutošću primjećuje prorusku i prosrpsku iredentističku političku retoriku u Crnoj Gori; i podstiče Vladu da poveća svoj angažman s regionalnim partnerima i međunarodnim saveznicima u cilju poboljšanja sigurnosnog pejzaža zapadnog Balkana", pročitala je Kearns dio sadržaja rezolucije.
Ona je ocijenila da se "bliži ključni trenutak za zapadni Balkan — trenutak koji će odlučiti da li se san o demokratskom, mirnom, evroatlantskom, integriranom Balkanu može ostvariti ili ćemo se vratiti u noćnu moru iz 1990-ih".
"Želim započeti razgovorom o Bosni i Hercegovini, koja sa svojim multietničkim karakterom i ustavom djeluje kao oslonac za širi region. Sljedeće godine obilježavamo 30. godišnjicu Dejtonskog sporazuma, koji je okončao užase bosanskog rata. Prije rata 34% ljudi u Sarajevu bilo je u braku sa supružnicima druge nacionalnosti, s djecom koja su zajedno učila i igrala i komšijama koje su zajedno kuhale, ali su se odjednom našli razdvojeni sukobom, nesposobni da shvate zašto im se svijet raspao i zašto su ih oni koje su nazivali prijateljima izbjegli i napustili.
Tragedija bosanskog rata oličena je u priči o 25-godišnjacima Bošku Brkiću i Admiri Ismić, poznatim kao sarajevski Romeo i Julija. Boško je bio bosanski Srbin koji je bio duboko zaljubljen u svoju djevojku Admiru, Bošnjakinju. Oboje su bili zarobljeni u opsadi Sarajeva od strane vojske bosanskih Srba, i pokušali su pobjeći 1993. godine, nadajući se da će nastaviti svoje mlade živote, pune nade i daleko od užasa rata. Dok su pokušavali da napuste grad, Boška je upucao snajperista i odmah ubijen. Još jedan hitac je povrijedio Admiru, koja je u posljednjim trenucima dopuzala do Boška i zagrlila njegovo tijelo, da bi na kraju podlegla ranama dok je grlila svog voljenog. Njihov posljednji zagrljaj, dok je Admira ležala na samrti, signalizirao je nepokolebljivu snagu njihove veze i predstavljao odbacivanje mržnje i etničke podjele. Nade mladog sarajevskog Romea i Julije i dalje polažu mnogi ljudi širom Bosne i Hercegovine, a naša je dužnost da ih osnažimo da sanjaju o toj svjetlijoj budućnosti, te da učinimo sve što možemo da ograničimo povratak nasilja i više okrutnosti na ulicama", rekla je Kearns.
