PANIKA U AUTOCESTAMA FBiH: Nakon istrage OLAF-a osporavaju 75 miliona eura i krivicu prebacuju na nadzor

Redakcija Mostar

Interni dokument otkriva da su Autoceste FBiH odjednom dovele u pitanje desetine miliona eura već odobrenih radova. Firma za nadzor optužena je da je potpisivala previsoke cijene, plaćanja bez dokaza i radove bez potrebne procedure. Autoceste sada najavljuju povrat novca i tužbe.

U Autocestama Federacije BiH zavladala je panika.

Nakon istrage Evropskog ureda za borbu protiv korupcije – OLAF-a – uprava ovog javnog preduzeća počela je pregledati kako su trošene desetine miliona eura na izgradnji autoceste Medakovo–Ozimice.

Ono što su pronašli opisali su u službenom pismu od 14. aprila 2026. godine.

Pismo je upućeno turskoj kompaniji Yüksel Proje, koja je bila zadužena za nadzor gradnje.

Autoceste sada tvrde da je taj nadzor odobravao previsoke cijene, plaćanja bez dovoljno dokaza i radove koji nisu prošli propisanu proceduru.

Pod sumnjom je približno 75 miliona eura.

To ne znači da je dokazano da je svih 75 miliona ukradeno. Ali znači da Autoceste više ne mogu potvrditi da je taj novac pravilno obračunat.

Ko je ovdje „Inženjer“?

U dokumentu se stalno spominje „Inženjer“.

To nije jedan čovjek.

„Inženjer“ je firma za nadzor – Yüksel Proje.

Najjednostavnije rečeno: izvođač gradi cestu, a nadzor provjerava šta je urađeno i koliko to treba platiti.

Kada izvođač kaže: „Uradio sam posao vrijedan deset miliona eura“, nadzor mora provjeriti da li je to tačno.

Ako nadzor potpiše račun, Autoceste ga mogu platiti.

Sada Autoceste tvrde da je nadzor potpisivao račune koje nije smio potpisati.

Kako se dolazi do 75 miliona eura?

Autoceste su navele šest velikih spornih stavki.

Prva i najveća odnosi se na čak 51 milion eura. Autoceste tvrde da je nadzor koristio koeficijente za povećavanje cijena koji nikada nisu konačno dogovoreni.

Drugim riječima, cijene su povećavane prema pravilima koja, prema tvrdnjama Autocesta, nisu bila potvrđena.

Zatim se navodi približno šest miliona eura preplate za tunelska sidra.

Za materijal korišten za zamjenu lošeg tla navodno je plaćeno više od dva miliona eura previše.

Na jednoj lokaciji odobreno je najmanje 15 miliona eura za materijal, ali Autoceste tvrde da nikada nisu dobile detaljnu evidenciju koja bi pokazala koliko je materijala stvarno ugrađeno i za šta je novac plaćen.

Kod odlaganja iskopanog materijala navodi se dodatna preplata od približno 800.000 eura.

Kod jedne tunelske stavke, poznate kao „Pipe Roof“, cijena koju je odredio nadzor proizvela je razliku od približno 950.000 eura.

Kada se sve ove stavke saberu, dobije se približno: 75,75 miliona eura.

To je novac koji je sada, na različite načine, doveden u pitanje.

Još 18 miliona bez propisane procedure

Pored toga, Autoceste navode još približno 18 miliona eura radova koji su odobreni bez kompletne ugovorne procedure ili bez dostavljenih glavnih projekata.

Među njima su regulacija Trebačke rijeke, izmještanje dalekovoda od 110 kilovolti, most M4, geotehničke konstrukcije i unutrašnja odvodnja trase.

To ne mora značiti da ti radovi nisu izvedeni.

Problem je što su, prema navodima Autocesta, izvođeni i plaćani prije nego što su pravilno predloženi, provjereni i odobreni.

Ovih 18 miliona ne treba automatski dodati na prethodnih 75 miliona jer se neke stavke mogu preklapati.

Ali njihovim spominjanjem Autoceste priznaju da je problem još veći od nekoliko pogrešnih računa.

Ovdje je problem cijeli sistem kontrole.

Novac plaćan za odlagališta bez dozvola

Jedan od najjasnijih primjera odnosi se na zemlju i kamen izvađene tokom gradnje.

Prema pismu, nadzor je odobravao plaćanje transporta materijala na čak 66 lokacija za koje izvođač nije dostavio važeće dozvole.

Kasnije su osigurani uslovi da se materijal odlaže na zvanično odlagalište predviđeno projektom.

Međutim, nadzor je, prema tvrdnjama Autocesta, nastavio obračunavati skuplji transport.

Autoceste procjenjuju da je samo na toj stavci preplaćeno oko 800.000 eura.


Nadzor nije zaustavio ni zabranjene radove

Autoceste tvrde da su radovi izvođeni i izvan zemljišta predviđenog za autocestu.

Nadzor je navodno naredio da takvi radovi budu prekinuti, ali ih poslije nije stvarno zaustavio.

Na spornoj lokaciji nastavljen je iskop materijala i rad drobilice. Radovi su se, prema dokumentu, nastavili čak i kada je gradilište zvanično bilo u suspenziji.

Autoceste sada optužuju nadzor da nije reagovao iako je to bila njegova ugovorna obaveza.

Izvođač obustavio radove, a Autoceste okrivile nadzor

Cijela priča je eksplodirala nakon što je izvođač 21. marta 2026. godine obustavio radove zbog neplaćenih računa.

Autoceste u pismu priznaju da imaju obavezu plaćati uredno ispostavljene situacije i da pokušavaju stabilizirati finansiranje projekta.

Ali odmah zatim tvrde da je problem nastao zato što je nadzor odobravao previsoke i neopravdane iznose.

Pojednostavljeno:

Izvođač traži novac.

Autoceste kažu da nemaju dovoljno novca.

A onda tvrde da su računi narasli zato što je nadzor odobravao ono što nije smio.

Autoceste se sada pripremaju za tužbe

U završnom dijelu pisma Autoceste najavljuju da će izračunati stvarnu štetu i, ako bude potrebno, pokrenuti ugovorne i pravne postupke.

To znači da pokušavaju otvoriti put za:
* povrat neopravdano isplaćenog novca;
* umanjenje budućih računa izvođača;
* naplatu štete od firme za nadzor;
* aktiviranje osiguranja profesionalne odgovornosti;
* arbitražne ili sudske postupke;
* eventualno utvrđivanje krivične odgovornosti.

Autoceste izričito navode da zadržavaju pravo tražiti naknadu sadašnjih i budućih troškova nastalih zbog previsokih certifikacija i lošeg upravljanja ugovorom.

Ali ko je kontrolirao nadzor?

Pismo pokušava najveći dio odgovornosti prebaciti na Yüksel Proje.

Međutim, ono otvara i mnogo veće pitanje:

Kako su Autoceste dopustile da se desetine miliona eura isplate bez odgovarajućih dokaza i procedura?

Nadzor može preporučiti i odobriti plaćanje, ali je investitor JP Autoceste FBiH.

Upravo Autoceste na kraju plaćaju račune.

Još je ozbiljnije što u pismu priznaju da su na propuste nadzora zvanično upozoravale još u novembru 2025. godine.

Ako su tada znale da postoji problem, zašto nisu odmah zaustavile sporna plaćanja?

Zašto je smjena odgovornog projektnog direktora zatražena tek nakon što su već odobreni milionski iznosi?

Ko je u Autocestama pregledao i prihvatao te certifikate?

Ko je odobravao isplate?


I gdje je završio eventualno preplaćeni novac?

Pokušaj spašavanja nakon OLAF-a

U samom pismu OLAF se ne spominje.

Ipak, vrijeme nastanka dokumenta i nagla promjena ponašanja Autocesta ukazuju na pokušaj da se, nakon istrage evropskih tijela, utvrdi šteta i pokaže da javno preduzeće pokušava vratiti novac.

Autoceste sada žele dokazati da nisu mirno gledale nepravilnosti, nego da su upozoravale nadzor i pokušavale zaštititi projekat.

Ali dokument može proizvesti i suprotan efekat.

On pokazuje da su Autoceste znale za probleme, da su se sporni računi ipak nastavili odobravati i da su reagirale tek kada je projekat ostao bez novca, izvođač zaustavio radove, a slučaj došao pod međunarodnu kontrolu.

Šta za sada znamo?

Nije još dokazano da je svih 75 miliona eura ukradeno.

Nije poznato ni koliko će novca stvarno biti moguće vratiti.

Ali jeste jasno da su Autoceste dovele u pitanje plaćanja i certifikacije vrijedne približno 75,75 miliona eura.

Dodatnih 18 miliona eura radova navodno je odobreno bez kompletne procedure ili potrebnih projekata.

Autoceste najavljuju izračunavanje štete i pravne postupke protiv nadzora.

To više nije običan spor oko jednog računa.

To je pitanje ko je odobravao desetine miliona eura, na osnovu čega ih je odobravao i zašto je reagovao tek kada je nastala panika

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.