U Autocestama Federacije BiH zavladala je panika.
Nakon istrage Evropskog ureda za borbu protiv korupcije – OLAF-a – uprava ovog javnog preduzeća počela je pregledati kako su trošene desetine miliona eura na izgradnji autoceste Medakovo–Ozimice.
Ono što su pronašli opisali su u službenom pismu od 14. aprila 2026. godine.
Pismo je upućeno turskoj kompaniji Yüksel Proje, koja je bila zadužena za nadzor gradnje.
Autoceste sada tvrde da je taj nadzor odobravao previsoke cijene, plaćanja bez dovoljno dokaza i radove koji nisu prošli propisanu proceduru.
Pod sumnjom je približno 75 miliona eura.
To ne znači da je dokazano da je svih 75 miliona ukradeno. Ali znači da Autoceste više ne mogu potvrditi da je taj novac pravilno obračunat.
Ko je ovdje „Inženjer“?
U dokumentu se stalno spominje „Inženjer“.
To nije jedan čovjek.
„Inženjer“ je firma za nadzor – Yüksel Proje.
Najjednostavnije rečeno: izvođač gradi cestu, a nadzor provjerava šta je urađeno i koliko to treba platiti.
Kada izvođač kaže: „Uradio sam posao vrijedan deset miliona eura“, nadzor mora provjeriti da li je to tačno.
Ako nadzor potpiše račun, Autoceste ga mogu platiti.
Sada Autoceste tvrde da je nadzor potpisivao račune koje nije smio potpisati.
Kako se dolazi do 75 miliona eura?
Autoceste su navele šest velikih spornih stavki.
Prva i najveća odnosi se na čak 51 milion eura. Autoceste tvrde da je nadzor koristio koeficijente za povećavanje cijena koji nikada nisu konačno dogovoreni.
Drugim riječima, cijene su povećavane prema pravilima koja, prema tvrdnjama Autocesta, nisu bila potvrđena.
Zatim se navodi približno šest miliona eura preplate za tunelska sidra.
Za materijal korišten za zamjenu lošeg tla navodno je plaćeno više od dva miliona eura previše.
Na jednoj lokaciji odobreno je najmanje 15 miliona eura za materijal, ali Autoceste tvrde da nikada nisu dobile detaljnu evidenciju koja bi pokazala koliko je materijala stvarno ugrađeno i za šta je novac plaćen.
Kod odlaganja iskopanog materijala navodi se dodatna preplata od približno 800.000 eura.
Kod jedne tunelske stavke, poznate kao „Pipe Roof“, cijena koju je odredio nadzor proizvela je razliku od približno 950.000 eura.
Kada se sve ove stavke saberu, dobije se približno: 75,75 miliona eura.
To je novac koji je sada, na različite načine, doveden u pitanje.
Još 18 miliona bez propisane procedure
Pored toga, Autoceste navode još približno 18 miliona eura radova koji su odobreni bez kompletne ugovorne procedure ili bez dostavljenih glavnih projekata.
Među njima su regulacija Trebačke rijeke, izmještanje dalekovoda od 110 kilovolti, most M4, geotehničke konstrukcije i unutrašnja odvodnja trase.
To ne mora značiti da ti radovi nisu izvedeni.
Problem je što su, prema navodima Autocesta, izvođeni i plaćani prije nego što su pravilno predloženi, provjereni i odobreni.
Ovih 18 miliona ne treba automatski dodati na prethodnih 75 miliona jer se neke stavke mogu preklapati.
Ali njihovim spominjanjem Autoceste priznaju da je problem još veći od nekoliko pogrešnih računa.
Ovdje je problem cijeli sistem kontrole.
Novac plaćan za odlagališta bez dozvola
Jedan od najjasnijih primjera odnosi se na zemlju i kamen izvađene tokom gradnje.
Prema pismu, nadzor je odobravao plaćanje transporta materijala na čak 66 lokacija za koje izvođač nije dostavio važeće dozvole.
Kasnije su osigurani uslovi da se materijal odlaže na zvanično odlagalište predviđeno projektom.
Međutim, nadzor je, prema tvrdnjama Autocesta, nastavio obračunavati skuplji transport.
Autoceste procjenjuju da je samo na toj stavci preplaćeno oko 800.000 eura.
