Ratko Adžić se dovodi u vezu s ratnim zločinima počinjenim u selu Lješevo, gdje su pripadnici srpskih snaga 5. juna 1992. godine ubili 22 civila bošnjačke nacionalnosti. Zločin je počinjen pod njegovom direktivom kao predsjednika Kriznog štaba, a preživjela su samo dva svjedoka. Tijela žrtava su nakon 11 dana pokopana u masovnoj grobnici, čija je ekshumacija izvršena 1996. godine, otkrivajući prve dokaze o masovnim grobnicama u Bosni i Hercegovini.
Adžićevo ime se pojavilo u brojnim dokumentima Haškog tribunala, uključujući presude protiv Radovana Karadžića i Vojislava Šešelja.
Uprkos brojnim dokazima i svjedočenjima preživjelih, protiv njega nikada nije podignuta optužnica. Fond za humanitarno pravo iz Beograda podnio je 2016. godine krivičnu prijavu protiv Adžića, dostavljajući više od 50 dokaza, ali procesuiranje još uvijek nije pokrenuto.
Nakon rata, Adžić je pobjegao u Srbiju, gdje je radio kao nastavnik u Filološkoj gimnaziji u Beogradu. Njegovo ime nalazi se i na "haškoj listi" osoba protiv kojih, prema mišljenju međunarodnih istražitelja, postoje čvrsti dokazi za podizanje optužnica. Međutim, odgovornost za počinjene zločine i dalje izostaje, uprkos brojnim apelima porodica žrtava i organizacija za ljudska prava.