Od klaonice do svjetskog trona: Ekonomska paradigma Kozarca kao nacrt za budućnost BiH

Redakcija Mostar

Zapošljavanje na poziciji "špringera" radnika zaduženog da zamijeni bilo kojeg odsutnog kolegu na bilo kojoj poziciji, ispostavilo se kao najvrednija moguća škola.

Narativ o bosanskohercegovačkoj dijaspori prečesto je sveden na pojednostavljenu, gotovo folklornu sliku: ljetne gužve na granicama, nostalgični uzdasi i, što je najvažnije, milijarde eura u doznakama koje održavaju socijalni mir i potrošnju unutar zemlje. Ta slika, iako statistički tačna, opasno je nepotpuna. Ona prikazuje dijasporu kao pasivni bankomat, a ne kao ono što ona suštinski jeste – ogroman, neiskorišteni rezervoar znanja, kapitala, tehnologije i, iznad svega, strateškog pristupa poslovanju. Priča o Enesu iz Kozarca i firmi Austronet/Soliday nije samo inspirativni video materijal za dijeljenje na društvenim mrežama. To je ekonomska paradigma i jasan nacrt kako se od pasivnog pošiljaoca novca postaje aktivni kreator nove industrijske vrijednosti u domovini.

Geneza uspjeha: Kaljenje kroz proces, a ne poziciju

Enesov put, koji započinje 1992. godine bijegom od ratnog vihora u Austriju, dekonstruiše mit o instant uspjehu. Njegov početak nije bio ni glamurozan ni lagan. Tri godine provedene u klaonici, u uslovima teškog fizičkog rada i bez poznavanja njemačkog jezika, predstavljaju temelj na kojem je izgrađena njegova radna etika i nevjerovatna otpornost. Međutim, ključni trenutak za njegovu profesionalnu, a kasnije i poduzetničku evoluciju, desio se u firmi Plaspak, kasnije Austranet.

Zapošljavanje na poziciji "špringera" – radnika zaduženog da zamijeni bilo kojeg odsutnog kolegu na bilo kojoj poziciji – ispostavilo se kao najvrednija moguća škola. Dok većina radnika usvaja samo jedan segment proizvodnog procesa, Enes je bio primoran savladati cjelokupan lanac vrijednosti: od ulazne sirovine u vidu granulata, preko procesa ekstruzije folija, do finalnog proizvoda – gotovih reklama i pokrivala. Upravo to holističko razumijevanje procesa dalo mu je jedinstvenu stratešku prednost. Nije bio samo radnik postao je tehnolog, logističar i kontrolor kvalitete u jednoj osobi.

Ovaj kapital znanja prepoznat je u najkritičnijem trenutku. Tokom stečaja i restrukturiranja firme, kada novi vlasnici od stotina radnika zadržavaju samo njih jedanaest kako bi testirali održivost poslovanja, Enes je bio jedini stranac u tom odabranom timu. Taj momenat, u kojem mu je ukazano povjerenje uprkos porijeklu, demonstrira univerzalni zakon biznisa: stručnost i pouzdanost su valute koje nadilaze sve pasoše i predrasude. Uspješno oživljavanje firme u zadanom roku od tri mjeseca nije bilo samo pobjeda za vlasnike, već i konačna validacija Enesove kompetentnosti.

Inicijativa sa godišnjeg odmora: Povezivanje nepovezanog i razbijanje stereotipa

Istinski preokret, onaj koji je industrijsku proizvodnju svjetske klase doveo u Kozarac, nije se desio kao rezultat direktive iz centrale u Austriji, već kao plod lične inicijative tokom godišnjeg odmora u Bosni i Hercegovini. Radeći unutar austrijskog sistema, Enes je uočio sistemsku neefikasnost: njegova firma je uvozila ključne komponente od aluminija i nehrđajućeg čelika (rostfraja) iz različitih zemalja, plaćajući visoku cijenu za logistiku i samu robu.

Vođen unutrašnjim osjećajem da njegova domovina posjeduje industrijske kapacitete koji su nevidljivi na evropskoj mapi, samoinicijativno je stupio u kontakt s firmama iz Sanskog Mosta (Gat) i Prnjavora (Topinox). Uzeo je uzorke njihovih proizvoda i, po povratku u Austriju, predstavio ih menadžmentu. Reakcija vlasnika, porodice Balaš, bila je mješavina šoka i oduševljenja. Uzorci iz Bosne i Hercegovine ne samo da su zadovoljavali stroge standarde kvalitete, već su bili superiorniji, uz značajno nižu cijenu.

Ovaj trenutak je više od anegdote. To je mikroekonomska studija slučaja koja dokazuje postojanje skrivenih konkurentskih prednosti unutar BiH. Dokazalo je da domaća metaloprerađivačka industrija posjeduje znanje i tehnologiju za proizvodnju visokozahtjevnih komponenti, ali joj nedostaje ključna karika – pristup tržištu i povjerenje zapadnih partnera. Enes je postao taj most; on je bio garant kvaliteta i pouzdanosti, prevodeći bosanski industrijski potencijal na jezik razumljiv austrijskom investitoru.

Od drvene barake do globalnog lidera pod brendom Soliday

Odluka porodice Balaš da investira u Bosnu i Hercegovinu, povjerivši kompletan projekat uspostave pogona Enesu, predstavlja model povjerenja koji je rijetkost u poslovnom svijetu. Nisu poslali tim menadžera iz Austrije; dali su mu apsolutnu slobodu, prepoznavši da je njegovo znanje procesa, mentaliteta i lokalnog tržišta nenadoknadiv resurs.

Počeci su bili skromni. Proizvodnja je pokrenuta 2005. godine u iznajmljenim drvenim barakama, sa svega nekoliko radnica. Međutim, ono što je uslijedilo bio je model eksponencijalnog, ali organskog i zdravog rasta. Iz godine u godinu, profit se nije izvlačio iz zemlje, već je reinvestiran u kupovinu zemljišta, izgradnju modernih proizvodnih hala i, što je najvažnije, u nabavku najsavremenije tehnologije.

Danas je pogon u Kozarcu tehnološki dragulj. To nije fabrika jeftine radne snage, već visokosofisticirani proizvođač koji pod brendom Soliday spada među tri vodeća svjetska imena u segmentu sunčevih jedara i specijalnih tekstilnih pokrivala. Iz ovog, nekada ratom uništenog mjesta, proizvodi se danas izvoze u preko 680 partnerskih firmi samo u Njemačkoj, ali i na tržišta Kine, Novog Zelanda i Bliskog Istoka. Kvalitet proizvoda potvrđen je i na najprestižnijim svjetskim pozornicama: oprema iz Kozarca korištena je za Olimpijske igre u Kini, Svjetska i Evropska prvenstva u fudbalu, te koncerte globalnih zvijezda poput Metallice i Robbieja Williamsa.

Ono što dodatno izdvaja ovaj poslovni model jeste njegova demonstrirana otpornost. Tokom pandemije COVID-19, u vrijeme kada je globalna ekonomija bila na koljenima i kada su firme masovno otpuštale radnike, Austronet je, zahvaljujući agilnom preusmjeravanju na online prodaju i e-commerce, ne samo opstao, već i zaposlio 35 novih radnika. To je lekcija iz modernog poslovanja i adaptibilnosti koja bi se trebala izučavati na ekonomskim fakultetima u BiH.

Država kao kočnica: Birokratski apsurdi nasuprot viziji dijaspore

Paradoksalno, dok priča o Enesu i Austronetu nudi model uspjeha, ona istovremeno ogoljava duboku disfunkcionalnost i nerazumijevanje države Bosne i Hercegovine prema vlastitoj dijaspori. Enes aktivno ističe prednosti koje BiH nudi kao investicijska destinacija za 100% izvoznike – prije svega, mogućnost bescarinskog izvoza u EU putem EUR 1 obrasca i povrat PDV-a. On lično pomaže drugim investitorima iz dijaspore, postajući neformalni, ali daleko efikasniji promotor ulaganja od bilo koje državne agencije.

Međutim, on isto tako, s punim pravom, ukazuje na sistemske prepreke koje obeshrabruju i one najupornije. Višesatna, često ponižavajuća zadržavanja na granicama za ljude koji u zemlju unose milijarde eura i otvaraju radna mjesta, nisu samo logistički problem. Ona su poruka. Poruka države koja ne poštuje, ne razumije i ne cijeni ogroman kapital – i finansijski i ljudski – koji joj dijaspora nudi. Kritika nedostatka sistemske podrške nije žalopojka, već analitička konstatacija. Država se ponaša kao da su investicije dijaspore zagarantovane i neizbježne, umjesto da se bori za svaku od njih, nudeći olakšice, ubrzavajući procedure i tretirajući te ljude kao najvažnije strateške partnere.

Enesova završna poruka je poziv na buđenje. Poziv dijaspori da prestane biti pasivni promatrač i da svoje ekonomsko pravo pretoči u političko, koristeći pravo glasa. Ali još važnije, to je poziv da se model “Austronet” replicira širom zemlje. Da se znanje, kapital i iskustvo stečeno u uređenim sistemima Njemačke, Austrije ili Švicarske ne troši samo na izgradnju kuća za odmor, već na otvaranje pogona koji će stvoriti novu vrijednost i osigurati budućnost za generacije koje dolaze.

Priča iz Kozarca je dokaz da je to moguće. Ona je više od uspjeha jednog čovjeka. To je putokaz. Pitanje je samo da li u Bosni i Hercegovini, unutar njenih institucija, postoji iko ko je spreman da taj putokaz pročita.


(Stav.ba)

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.