ZDK odobrio 2,38 miliona KM podrške registrovanim farmama goveda
Početna/Vijesti/BiH
BiH

Objavljeni novi odvratni detalji "Sarajevo safarija"

Redakcija Mostar

„Djeca su koštala najviše, zatim muškarci – po mogućnosti uniformirani i naoružani – potom žene, dok se starce moglo ubiti besplatno“, stoji u dosjeu.

Njemački list Frankfurter Sonntagszeitung prije dva dana objavio je tekst s novim detaljima o “Sarajevo safariju” i dijelove razgovora s italijanskim novinarem i piscem Eziom Gavazzenijem.

Članak se otvara svjedočenjem bivšeg američkog marinca i vatrogasca Johna Jordana, koji je još u februarui 2007. pred Haškim tribunalom prvi put progovorio o tzv. „turistima snajperistima“. Transkript njegovog ispitivanja i danas je javno dostupan. Jordan je, navodi njemački list Frankfurter Sonntagszeitung (FAS), u Sarajevu više puta primijetio grupe muškaraca čiji su ga izgled, ponašanje i oružje odmah zaintrigirali. Vodili su ih lokalni ljudi, a neki od njih nosili su puške koje su više nalikovale opremi za lov na divlje svinje u Švarcvaldu nego na oružje za urbano ratovanje. Bilo je očigledno da se teško snalaze u ruševinama ratnog Sarajeva. Isto mu je potvrdio i saradnik iz Mostara.

„Nakon Jordanovog svjedočenja o ‘turistima snajperistima’ dogodilo se: ništa“, piše FAS, podsjećajući da su se priče o Kanađanima, Rusima, Nijemcima, Švicarcima i Italijanima – koji su navodno dolazili u Sarajevo i plaćali ogromne iznose srpskim paravojnim formacijama kako bi ‘lovili ljude’ – dugo smatrale urbanom legendom.

„Izleti“ nastavljeni i 1994. i 1995. godine

Njemački list potom se osvrće na dosje koji je italijanski novinar Ezio Gavazzeni, zajedno s advokatom Nicolom Brigidom i bivšim sudijom Guidom Salvinijem, 28. januara 2025. predao Državnom tužilaštvu u Milanu. FAS je imao uvid u dokument.

U dosjeu se navodi da je riječ o najmanje stotinu tzv. „ratnih turista“, koji su se međusobno nazivali „strijelcima“ – premda bi, kako piše list, precizniji termin bio „serijski ubice“. Prema navodima, ti su „turisti“ navodno plaćali i do 300.000 eura u današnjoj protuvrijednosti. „Djeca su koštala najviše, zatim muškarci – po mogućnosti uniformirani i naoružani – potom žene, dok se starce moglo ubiti besplatno“, stoji u dosjeu.

Dokument tvrdi da je italijanska vojna obavještajna služba još 1993. bila upoznata s fenomenom te da je nekoliko mjeseci kasnije objavila kako je identificirala polazne tačke tih tura i zaustavila ih.

No Gavazzeni danas tvrdi suprotno:

„Znamo da to nije istina. Izleti na front nastavljeni su i tokom 1994. i 1995.“, rekao je prošlog tjedna u Milanu.

Gavazzeni, autor knjiga o atentatima na antimafijaške sudijje Giovannija Falconeja i Paola Borsellina te o pokušaju atentata na papu Ivana Pavla II., u februaru objavljuje novu knjigu I cecchini del weekend („Vikend-snajperisti“). Interes za ekranizaciju već su iskazali Netflix i Amazon, a izdavač je Paper First. 

Najstrašniji „trofej“

Najviše ga je šokirala spoznaja da je ubijanje djece bilo najtraženiji „trofej“. FAS podsjeća da je tokom opsade Sarajeva, od 6. aprila 1992. do 29. februara 1996., ubijeno 11.541 ljudi, među njima 1.601 dijete. Gotovo svaka sarajevska porodica izgubila je nekoga od snajpera ili granate. Grad je bio okružen planinama visokim preko 2.000 metara, s kojih su snajperisti imali pregled nad ulicama, trgovima i stanovima. Pucalo se i s nebodera, posebno duž ozloglašene „Snajper aleje“. Građani su po vodu i hranu trčali uz zidove, skrivajući se iza oklopnih vozila UN-a.

Gavazzeni je angažirao kriminologinju Martinu Radicu da izradi profil počinitelja. Prema njenoj analizi, „lovci na ljude“ uglavnom su bili iz viših društvenih slojeva – ljekari, sudije, advokati, notari, biznismeni – naviknuti na lov i na luksuz.

„Sve se temeljilo na potrazi za adrenalinom. Bila je to radost ubijanja; jednom osjetiti moć da možeš ugasiti život čovjeku s kojim te ništa ne povezuje“, izjavio je Gavazzeni.

Ističe i kako je pogrešna informacija da je iza svega stajala desničarska ideologija. „To je dezinformacija. Političko uvjerenje nije igralo nikakvu ulogu.“

Na pitanje je li razgovarao s ljudima koji su vidjeli strance kako pucaju, odgovorio je: „Da.“

Od trilera do istrage

Prvi put je za „ratne turiste“ čuo 1995. u Corriere della Sera i godinama razmišljao o toj temi. Pokušao je napisati triler, ali ubrzo shvatio da nedovoljno zna i odustao. Sve se promijenilo nakon što je 2022. izašao dokumentarni film Sarajevo Safari slovenskog redatelja Mirana Zupaniča. Zupanič mu je poslao materijale i Gavazzeni je stupio u kontakt s bivšim operativcem obavještajne službe BiH Edinom Subašićem. Njihova e-mail korespondencija postala je ključni dio dosjea.

Subašić je u e-mailu iz novembra 2024. naveo da je krajem 1993., tokom ispitivanja zarobljenog srpskog dobrovoljca, saznao za grupu od pet stranaca koji su u Sarajevo stigli iz Beograda. Najmanje trojica su, prema tim navodima, bili Italijani. Okupljali su se u Trstu, letjeli za Beograd, a odatle bili prebačeni u Mostar ili Sarajevo. Subašić je također ustvrdio da je italijanski obavještajni servis SIMSI – ukinut 2007. – netačno tvrdio da su te ture zaustavljene.

Nove izjave, nove optužbe

U međuvremenu se u italijanskim medijima javljaju i drugi svjedoci. Diplomata Michael Giffoni, tada u Sarajevu, izjavio je da je 1994. čuo kako „stižu autobusi puni bogataša iz cijelog svijeta – lovaca i biznismena“. Bivši saradnik Caritasa također tvrdi da je vidio luksuzno odjevene strance s oružjem kako izlaze iz autobusa. Hrvatski novinar Domagoj Margetić otišao je najdalje, tvrdeći da je i tada dvadesetogodišnji Aleksandar Vučić, u vrijeme kad je bio dobrovoljac na položajima oko Jevrejskog groblja, „sarađivao s turistima koji su plaćali“. Vučićeva glasnogovornica te navode je kategorički odbacila.

Istraga u Milanu i mogući „proces stoljeća“

Sada je na Državnom tužilaištvu u Milanu da razjasni sve navode. Ispitivanja su već počela, a Pokret Pet zvjezdica zatražio je da se dokumenti italijanskih obavještajnih službi o „Sarajevo safarijima“ učine javnima.

Gavazzeni je ranije, za knjigu o atentatu na papu, imao pristup arhivu specijalne jedinice DIGOS. Pokušao je doći do dokumenata iz arhiva u Trstu i Goriziji koji bi se odnosili na prolazak „lovačkih grupa“, ali mu je rečeno da materijal iz tog razdoblja više ne postoji. FAS postavlja pitanje: kako je moguće da arhiv u Rimu čuva sve, dok su arhivi iz ključnih tranzitnih tačaka ratne trgovine ljudima, oružjem i drogom – prazni?

„Neke stvari zvuče kao teorija zavjere ili zaplet iz trilera“, piše FAS.

Gavazzeni kaže da je očekivao prijetnje, no kako se one nisu pojavile, „to nije dobar znak; mislim da neko čeka da vidi što će knjiga otkriti“.

Milanskom tužilaštvu predao je i popis osoba koje je identificirao kao učesnike safarija, ali njihova imena u knjizi neće biti objavljena.

Ako istraga potvrdi njegove zaključke i makar jedan učesnik bude izveden pred lice pravde, FAS piše da bi to mogao biti „proces stoljeća“.

„Indicije su cijelo vrijeme bile tu – trebalo ih je samo povezati“, zaključuje njemački list, dodajući da je Gavazzeni svoj dosje sastavio u kafiću trgovačkog centra, spajajući tragove koji su godinama stajali neprimijećeni.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.