Trojka se “cijenjeni publikume” (Halilčić u seriji “Tale”) nakon tri i po godine vlasti sjetila da postoji Vašington. I ne samo Vašington. Tamo, gle čuda, postoje i lobisti. Sjetila se i to pred izbore.
A ove tri i po godine slušali smo kako imaju „jake veze“ u Vašigtonu. Kako su „stalno tamo“. Kako imaju „otvorena vrata“ do vrha američke administracije. Hvalili su se svi odreda. Samo što od tih silnih veza ova država i građani nisu dobili ništa, osim što smo svi debelo platili njihove putešestvije po bijelome svijetu. Što bi narod rekao “da im zadnjica vidi puta”.
Milorad Dodik i Dragan Čović, za razliku od njih, nisu pričali. Oni su radili. Rs je godinama angažirao američke lobiste kako bi u Washingtonu gurali interese vlasti Rs-a, popravljali Dodikov politički imidž i utjecali na američku politiku prema Rs-u. Od 2015. na lobiranje u SAD-u potrošila je najmanje 8,3 miliona dolara, a od početka Trumpovog mandata ugovori su premašili devet miliona.
- Mogli smo ga uputiti kako se to radi - poručivao je Dodik Elmedinu Konakoviću.
Čović također nije sjedio skrštenih ruku. HDZ BiH je godinama gradio lobističke kontakte u SAD-u, prvenstveno oko “hrvatskog pitanja” u BiH, izmjena Izbornog zakona i pozicioniranja HDZ-ovih stavova prema američkoj administraciji. Prema njegovim riječima, HDZ lobira u SAD-u već dvije decenije. Sada je angažirao Mercury Public Affairs za 30.000 dolara mjesečno. Dakle, Dodik lobira. Čović lobira. Godinama. I to s jasnim ciljevima, ne hvaleći im politike.










