Reforma donosi ubrzane postupke na granicama, promjene u Nizozemskoj i novo pitanje solidarnosti među članicama.
Nakon višegodišnjih pregovora i usaglašavanja, danas je stupio na snagu Evropski pakt o azilu i migracijama, ključni reformski okvir Evropske unije koji za cilj ima smanjenje neregularnih ulazaka u EU i uspostavljanje bržeg i strožeg sistema obrade zahtjeva za azil.
Kako piše nizozemski javni servis NOS, riječ je o najopsežnijoj reformi evropske migracijske politike u posljednjim godinama, koja već od prvog dana donosi promjene u nacionalnim sistemima država članica, uključujući Nizozemsku.
U Nizozemskoj se mijenja način rada Službe za imigraciju i naturalizaciju (IND), koja procjenjuje zahtjeve za azil. Novi okvir predviđa da se odluke moraju donositi u roku od šest mjeseci, dok su dosadašnji postupci često trajali i do dvije godine. Kako bi se ubrzala procedura, IND uvodi pojednostavljene korake, uključujući početno odgovaranje tražilaca azila na pitanja putem tableta, ukidanje obaveznih zdravstvenih pregleda, te mogućnost da se žalbe u slučaju nezadovoljstva rješavaju direktno pred sudom.
Kritičari upozoravaju da bi ovakav model mogao dovesti do povećanja broja sudskih postupaka i dodatnog opterećenja pravosudnog sistema.
Novi sistem mijenja i položaj tražilaca azila koji se već nalaze u Nizozemskoj i čekaju odluku. Kako bi se izbjeglo novo gomilanje predmeta, zahtjevi podneseni od danas imaju prioritet, dok će raniji slučajevi biti obrađivani sporije. Vlada nastoji da ukupno vrijeme čekanja ograniči na maksimalno tri godine, uz paralelno uvođenje sistema dvojnog statusa koji funkcioniše odvojeno od evropskog pakta.
Jedno od ključnih pitanja ostaje hoće li novi sistem dovesti do rasterećenja prihvatnih centara poput Ter Apela. U teoriji, to bi trebalo da se desi jer se predviđa da će se postupci azila u većoj mjeri odvijati na vanjskim granicama EU, poput Grčke i Italije. Međutim, ostaje neizvjesno da li će države na vanjskim granicama uspjeti spriječiti dalje kretanje tražilaca azila ka ostatku Unije.
Ako se to ne dogodi, moguće je njihovo vraćanje u zemlju prvog ulaska, koja bi tada bila odgovorna za postupak azila. Iako taj mehanizam postoji godinama, južne članice EU često su odbijale prihvat povratnika, navodeći da već nose nesrazmjeran teret. Novi pakt ponovo aktivira taj princip, uz obavezu ostalih članica da pruže pomoć kroz prihvat dijela tražilaca azila ili finansijsku podršku. Nizozemska se odlučila za finansijsku pomoć, dok su neke države, uključujući Njemačku, spremne prihvatiti dio tražilaca azila.
Kako piše NOS, jedan od najvećih izazova ostaje pitanje solidarnosti unutar EU. U slučaju povećanog migracijskog pritiska, ostaje neizvjesno da li će dovoljan broj država biti spreman da preuzme dio tereta sa zemalja na vanjskim granicama, što bi moglo uticati na funkcionisanje cijelog sistema.
Za tražioce azila koji dolaze u EU, posebno u Grčku i Kipar, uvode se ubrzane procedure na samoj granici. Nakon sigurnosnih provjera i pohrane podataka u evropske baze, procjenjuje se da li osoba ima realne šanse za dobijanje azila. Oni s malim izgledima prolaze kroz ubrzanu proceduru koja može trajati do 12 sedmica i odvija se u zatvorenim centrima, nakon čega slijedi povratak u zemlju porijekla za one kojima je zahtjev odbijen.
Povratak odbijenih tražilaca azila i dalje ostaje jedna od najslabijih tačaka evropskog sistema. Mnoge države porijekla odbijaju prihvat povratnika, dok EU i dalje ima ograničene kapacitete za njihovo udaljavanje. Kasnije ove godine planira se uvođenje dodatnih pravila koja bi trebala povećati broj povrataka, uključujući i mogućnost slanja odbijenih tražilaca azila u takozvane “centre za povratak” izvan EU, iako takvi sporazumi još nisu finalizirani.
Istovremeno, EU nastoji proširiti saradnju sa zemljama porijekla migranata kako bi se povećao broj readmisija, ali ostaje otvoreno pitanje koliko će ti mehanizmi biti efikasni u praksi i da li će pakt uspjeti odgovoriti na buduće migracijske izazove.
