Nismo sirotinja kakvom se često predstavljamo

I tu dolazimo do jedne važne, ali često zanemarene činjenice: Bosna i Hercegovina je nekome obećana zemlja.

Možda ne zvuči tako nama, koji smo navikli da o sebi mislimo kao o periferiji Evrope, ali za mnoge ljude iz siromašnijih dijelova svijeta ova zemlja predstavlja priliku. Priliku za posao, za stabilnost, za život dostojanstveniji od onog koji su ostavili iza sebe. Sama ta činjenica trebala bi nas natjerati da preispitamo način na koji posmatramo vlastitu zemlju. Nismo sirotinja kakvom se često predstavljamo.

Kao što su naši građani decenijama odlazili u tuđe zemlje i tamo gradili svoje živote, tako je prirodno i da Bosna i Hercegovina postane zemlja u koju drugi dolaze. To nije slabost. To je znak da smo dio šireg ekonomskog svijeta.

Dugoročno, nadam se da će taj proces donijeti više od pukog popunjavanja radnih mjesta. Da će obogatiti naše gradove, donijeti nove kulture, nove restorane, nove priče. Ozbiljne metropole nisu zatvorene, nego otvorene. Možda je upravo to jedan od tihih znakova da Bosna i Hercegovina, uprkos svemu, ipak ide naprijed.