Norveška se ponovo suočava s pitanjem koje već decenijama dijeli njeno društvo, a to je da li je vrijeme za ulazak u Evropsku uniju.
Iako su građani na referendumima 1972. i 1994. godine odbili članstvo, promijenjene političke i sigurnosne okolnosti u Evropi ponovo su otvorile raspravu o odnosu Osla i Brisela.
Podstaknuti mogućim novim pregovorima Islanda s EU, proevropski aktivisti u Norveškoj pokušavaju vratiti pitanje članstva na političku agendu, tvrdeći da sadašnji sporazumi više nisu dovoljni za izazove savremenog svijeta. Istovremeno, protivnici članstva upozoravaju na gubitak suvereniteta, prijetnje domaćoj poljoprivredi i ograničen utjecaj koji bi Norveška imala unutar evropskih institucija.
"Imamo ovo ljeto da dostignemo kritičnu masu kada je riječ o pitanju EU", rekla je Trine Lise Sundnes, zastupnica Laburističke stranke i predsjednica proevropskog Evropskog pokreta, organizacije koja već 80 godina vodi kampanju za ulazak Norveške u EU.
Međutim, postoji i nedostatak trenutnog položaja Norveške. Kao država koja nije članica, ona nije automatski dio sporazuma EU, već mora pojedinačno pregovarati o pristupanju svakom od njih. Zemlja je također izostavljena iz carinskih pitanja, što je, na primjer, stvaralo poteškoće tokom trgovinskih sporova sa Sjedinjenim Američkim Državama.
Protivljenje EU može se pronaći i na lijevoj i na desnoj strani norveške političke scene, iako iz različitih razloga.
