Piše: Mustafa Cerić
"Dragi moji pratioci,
dužan sam vam istinu — i dužan sam vam izvinjenje.
Kao i mnogi dobronamjerni Bošnjaci, i ja sam nasjeo na emotivnu priču Hayat TV-a da ga BH Telecom navodno želi ugasiti. Povjerovao sam u narativ “napada na naš glas”, u patetiku i paniku, u dramatičnu sliku da je “na udaru ramazanski program”, “na udaru istina”, “na udaru narod”.
I pogriješio sam.
Jer spoznajna istina nije ono što nas najviše uzdrma — nego ono što najviše objašnjava.
Istina je, koliko god bila neugodna, sasvim drugačija: nije Hayat žrtva BH Telecoma, nego Hayat — svjesno ili nesvjesno — ruši BH Telecom. I ruše ga na način koji može koštati sve nas.
U srcu ovog sukoba nije nikakva plemenita borba za slobodu medija, već priča o ugovorima, pravima distribucije i novcu. Priča u kojoj se pojavljuje firma koja polaže prava na distribuciju Hayata i drugih kanala, sa zahtjevom teškim oko 25 miliona KM, i trag koji vodi van Bosne i Hercegovine. U toj priči BH Telecom, kao javna kompanija, pokušava zaštititi sebe od tužbi i milionskih gubitaka, a Hayat mjesecima šuti tamo gdje bi morao govoriti jasno.
I tu je suština: kada šutiš o ugovornoj pozadini, a vičeš o “gašenju”, ti ne braniš istinu — ti je zamjenjuješ emocijom.
Zato vam se izvinjavam.
Izvinjavam se što sam, u dobrom uvjerenju, širio priču koja se sada pokazuje kao manipulativna i opasna. Što sam učestvovao u atmosferi histerije, umjesto da tražim činjenice. Što sam, makar i nesvjesno, pomogao da se naruši povjerenje u ono što je državna infrastruktura — u sistem koji je već dovoljno načet.
Jer kad se ruši BH Telecom, ne ruši se “neka firma”.
Ruši se državni kapacitet.
Ruši se naš novac.










