Napisala: Almasa Hadžić
Umro je Nijaz Alispahić. Otišao je još jedan od značajnih bh književnika, čovjek koji je svojim radom obilježio jedno vrijeme i koji za života nije krio gorku istinu da je u vremenu u kojem živimo „dobar Bošnjak – mrtav Bošnjak“, posebno ako je njegova biografijaneupitno utkana u kulturni i svaki drugi identitet Bosne i Hercegovine i Bošnjaka u njoj.
Nijaz Alispahić umro je u 84 godini života.U godini koja je tek prošla „pobolijevao je“, a posljednjih dana bolest ga je bila dobro „skolila“ kako bi to njegov kozlučki narativ znao kazati, da je jučer, ipak, napustio ovaj svijet.
Ali samo fizički.
Sa Nijazom Alispahićem, posljednji put sam se čula na hadžijski Bajram prošle godine. Na moju sramotu, on je mene prvi nazvao.
„Biram, ovako, da se čujem s nekim insanima za Bajram. Ako kreneš dolje prema Kozluku, selami koga vidiš“ veli mi.
Na moje pitanje kako je (a znala sam da pobolijeva), kaže „dobro, ali brinem, Nisa mi nije nešto najbolje“ veli.
U danu kad saznajem za tužnu vijest, razmišljam i o Nisi (dr.Nisveta , supruga Nijazova). Bili su izuzetno vezani.
I šta u ovom trenutku izdvojiti iz biografije Nijaza Alispahića?
„Nijaz Alispahić napustio nas je u 84.godini života života. Iza sebe je ostavio šest decenija umjetničkog rada, 20-tak knjiga, brojne kulturne hronike, a među najvažnija ostvarenja spadaju drame i opere “Hasanaginica” i “Zmaj od Bosne” navodi novinarka RTV TK Erda Redžepagić, koja je godinama , temeljito i predano bilježila biografske podatke Nijaza Alispahića.
„Rođen je 1940. u Kozluku kod Zvornika. Osnovno i srednje obrazovnje stekaoje u Tuzli. Studij jezika i književnosti završio je u Beogradu, a postdiplomske studije u Sarajevu.
Sedam godina je bio gimnazijski profesor u Gradačcu, gdje je 1973. sa grupom prijatelja pokrenuo književnu manifestaciju “Kikićevi susreti”.
U Tuzlu se vraća 1978, otkad radi kao dramaturg Narodnog pozorišta Tuzla, a kasnije i kao glavni i odgovorni urednik časopisa “Pozorište“, te umjetnički direktor Narodnog pozorišta Tuzla.
