Prema važećem modelu, poslodavac koji ne zaposli propisani broj osoba s invaliditetom plaća 25 posto prosječne plaće u Federaciji BiH za svaku osobu koju je bio dužan zaposliti.
Jeste li znali da jedno nepopunjeno radno mjesto za osobu s invaliditetom poslodavca u Federaciji BiH može koštati 426,50 KM mjesečno, odnosno 5.118 KM godišnje? Za kompaniju od 160 zaposlenih koja ne ispunjava zakonsku kvotu, taj iznos može premašiti 51.000 KM godišnje. Upravo zato zapošljavanje osoba s invaliditetom je pitanje društvene odgovornosti, ali i konkretna poslovna, finansijska i reputacijska odluka.
U Federaciji BiH poslodavci koji posluju na otvorenom tržištu rada imaju zakonsku obavezu zapošljavanja osoba s invaliditetom u odnosu na ukupan broj zaposlenih. Zakon propisuje da je poslodavac dužan zaposliti najmanje jednu osobu s invaliditetom na svakih 16 zaposlenih. Kada se ta obaveza ne ispuni, poslodavac svakog mjeseca pri isplati plaća uplaćuje poseban novčani iznos Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetom.
“Poslodavima poručujemo da sredstva koja danas odlaze u pasivni trošak mogu se pretvoriti u razvojni resurs, novo radno mjesto i snažniju organizacijsku kulturu. Zapošljavanje osoba s invaliditetom nije samo zakonska obaveza, nego poslovna odluka koja donosi vrijednost i poslodavcu i društvu”, kazao je Ahmet Baljić, direktor Fonda.
Zakonska obaveza
Prema važećem modelu, poslodavac koji ne zaposli propisani broj osoba s invaliditetom plaća 25 posto prosječne plaće u Federaciji BiH za svaku osobu koju je bio dužan zaposliti. Posmatrano kroz posljednji javno dostupni podatak o prosječnoj neto plaći u FBiH, riječ je o 426,50 KM mjesečno po jednoj nepopunjenoj obavezi. Na godišnjem nivou to iznosi 5.118 KM. Kod većih sistema iznosi su znatno veći: kompanija sa 100 zaposlenih koja ne zaposli nijednu osobu s invaliditetom može imati trošak veći od 30.000 KM godišnje.
Zato je poruka Fonda usmjerena na promjenu poslovne logike. Umjesto da se zapošljavanje osoba s invaliditetom posmatra kao administrativna obaveza, Fond ga pozicionira kao priliku za razvoj radne snage, jačanje društveno odgovornih standarda, unapređenje imidža kompanije i stvarno uključivanje ljudi koji mogu, žele i znaju raditi.
“Predrasuda je najskuplji trošak koji poslodavac može imati. Kada osobu s invaliditetom posmatramo kroz kompetencije, radne navike i potencijal, a ne kroz stereotip, dobijamo zaposlenika, tim dobija novu vrijednost, a kompanija snažniji kredibilitet”, pojasnio je Baljić.
Podrška Fonda kao konkretan benefit za poslodavce
Zapošljavanjem osobe s invaliditetom poslodavac ne samo da izbjegava mjesečni trošak po osnovu neispunjavanja kvote, već može ostvariti i konkretne oblike podrške. Fond kroz javne pozive dodjeljuje novčane stimulanse za novo zapošljavanje i samozapošljavanje osoba s invaliditetom, koji mogu iznositi od 15.000 KM do 32.400 KM po novozaposlenoj osobi, zavisno od uslova zapošljavanja, procenta invaliditeta i perioda zapošljavanja.
“Fond želi biti partner poslodavcima koji žele napraviti iskorak. Naša uloga je da pokažemo da inkluzivno zapošljavanje nije teret, nego održiv model koji povezuje zakonsku obavezu, finansijsku podršku i stvarnu društvenu korist”, rekao je Baljić.
Na kraju, izbor je takav da poslodavac može svakog mjeseca plaćati zato što nije otvorio vrata osobi s invaliditetom, ili taj isti izazov pretvoriti u novu priliku za čovjeka koji želi raditi, za tim koji može dobiti vrijednog člana i za kompaniju koja želi poslovati odgovorno. Zato je važno da poslodavci provjere svoju zakonsku obavezu, prepoznaju radna mjesta koja mogu biti dostupna osobama s invaliditetom i iskoriste podršku Fonda, jer svako novo radno mjesto znači korak bliže tržištu rada u kojem se ljudi vrednuju po znanju, trudu i potencijalu.
