Baronessa Arminka Helić pozvala na spas sarajevske sinagoge: Ne smijemo dopustiti da mala jevrejska zajednica sama čuva naslijeđe svih nas

Baronessa Arminka Helić, članica Doma lordova britanskog parlamenta, u autorskom tekstu objavljenom u britanskom magazinu Jewish Chronicle pozvala je na obnovu Aškenaske sinagoge u Sarajevu, upozoravajući da bi bez hitnih radova mogao biti nepovratno izgubljen značajan dio jevrejskog kulturnog i vjerskog naslijeđa Bosne i Hercegovine.

Helić je svoj apel povezala s historijom Sarajeva, stoljećima zajedničkog života različitih vjerskih zajednica, iskustvom opsade grada i primjerima solidarnosti koji su obilježili njegove najteže trenutke.

„Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, izuzetan je evropski grad. Prošetate li Ferhadijom prema starom gradu, proći ćete pored katoličke katedrale, pravoslavne crkve i džamije, dok se u blizini nalazi i sinagoga. Njihova zvona, molitve i arhitektura pričaju priču o različitim vjerama i tradicijama“, napisala je Helić.

Podsjetila je i na svakodnevni život Sarajeva, njegove živopisne kafane u kojima se satima razgovara o politici, porodici i svjetskim događajima, na Zimske olimpijske igre 1984. godine, kao i na Sarajevo Film Festival, koji je nastao 1995. godine, tokom opsade grada.

„Sarajevo se pamti i po svojoj patnji. Tokom 1.425 dana, između 1992. i 1996. godine, njegovi stanovnici živjeli su pod opsadom. Odlazak po hljeb ili vodu mogao vas je koštati života“, navela je.

Istakla je da bi bilo pogrešno romantizirati Sarajevo kao priču o mirnom suživotu, jer su tokom rata počinjeni strašni zločini, a podjele u Bosni i Hercegovini, nažalost, i danas postoje.

Ipak, podsjetila je na ljude koji nisu željeli napustiti svoje komšije. Neki nisu mogli otići, dok su drugi ostali zbog ljubavi prema gradu i njegovim stanovnicima.

Među onima koji su pomagali bila je i La Benevolencija, jevrejsko kulturno, obrazovno i humanitarno društvo čiji su volonteri tokom opsade dijelili hranu i lijekove građanima bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost.

„Nisu pitali je li neko Jevrej, musliman, katolik ili pravoslavac prije nego što bi mu ponudili pomoć. Vidjeli su ljude kojima je pomoć bila potrebna i činili ono što su mogli. I to je dio historije Sarajeva koji zaslužuje da bude zapamćen“, naglasila je Helić.

Iako gotovo cijeli odrasli život živi u Londonu, napisala je da su joj Sarajevo i Bosna i Hercegovina ostali bliski srcu.

Kada joj je Vladimir Andrle, predsjednik La Benevolencije, ispričao o nastojanjima da se obnovi krov Aškenaske sinagoge, odlučila je pomoći.

Sinagoga je izgrađena 1902. godine i danas je jedina aktivna sinagoga u Bosni i Hercegovini. Smještena uz Miljacku, više od 120 godina predstavlja sastavni dio vjerskog i kulturnog života Sarajeva.

„To nije samo lijepa stara građevina. To je mjesto na kojem se Jevreji i danas mole, okupljaju, obilježavaju važne trenutke u svojim životima i čuvaju svoje tradicije“, napisala je britanska parlamentarka.

Međutim, bakreni krov sinagoge ozbiljno je oštećen. Voda prodire u unutrašnjost objekta, uništava zidove i plafone te ugrožava originalne ukrase, svete predmete i arhivsku građu.

Svaka obilnija kiša donosi nova oštećenja, a bez sanacije krova postoji opasnost da bude izgubljeno mnogo toga što je sačuvano duže od jednog stoljeća.

Prema informacijama koje joj je prenio Andrle, prva faza obnove koštat će približno 250.000 eura, odnosno oko 210.300 britanskih funti. Do sada je osigurano približno 50.000 eura, uključujući podršku nadležnog ministarstva kulture i sporta.

Za jevrejsku zajednicu koja broji svega nekoliko stotina ljudi, nedostajući iznos predstavlja ogroman finansijski teret.

Helić je posebno istakla činjenicu da je i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini odlučila finansijski pomoći obnovu sinagoge.

„Ohrabruje me što i Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini doprinosi obnovi. To je velikodušan čin solidarnosti i podsjetnik da je zaštita sarajevskog jevrejskog naslijeđa zajednička odgovornost“, napisala je.

U tekstu je podsjetila da Jevreji u Sarajevu žive više od 450 godina.

Sefardski Jevreji pronašli su utočište u osmanskoj Bosni nakon progona iz Španije, dok su Aškenazi stigli kasnije, naročito tokom austrougarske uprave.

Jevrejske porodice postale su važan dio trgovine, medicine, obrazovanja i kulturnog života grada. Ladino, jezik sefardskih Jevreja, nekada se mogao čuti na sarajevskim ulicama.

Prije Drugog svjetskog rata Sarajevo je imalo razvijenu jevrejsku zajednicu s dvije zasebne vjerske zajednice, sefardskom i aškenaskom, šest sinagoga i desetinama kulturnih, obrazovnih, sportskih, dobrotvornih i drugih organizacija.

Jevreji su tada činili približno petinu stanovništva Sarajeva.

Holokaust je uništio najveći dio te zajednice. Mnogi preživjeli nastavili su život u drugim zemljama, dok je rat devedesetih godina donio novi val odlazaka.

Uprkos tome, malobrojna jevrejska zajednica i danas predstavlja važan dio Sarajeva.

Poseban dio teksta Helić je posvetila Sarajevskoj hagadi, jednom od najznačajnijih jevrejskih rukopisa na svijetu.

Nastala u Španiji u 14. stoljeću, Hagada sadrži ilustrirane molitve i tekstove koji se čitaju tokom Pesaha. UNESCO ju je uvrstio u svjetsku dokumentarnu baštinu.

Tokom Drugog svjetskog rata direktor Zemaljskog muzeja Jozo Petrović i kustos Derviš Korkut pomogli su da se Hagada sačuva od nacista.

Prema poznatom predanju, rukopis je bio sakriven u džamiji u jednom planinskom selu.

Korkut i njegova supruga Servet u svom su domu skrivali i mladu Jevrejku Miru Papo, štiteći je uprkos velikoj opasnosti kojoj su se izlagali.

Izraelski memorijalni centar Yad Vashem kasnije je Derviša i Servet Korkut proglasio Pravednicima među narodima.

Hagada je preživjela Drugi svjetski rat, ali i opsadu Sarajeva pola stoljeća kasnije. I danas se čuva u gradu u kojem je spašena.

„Često razmišljam o toj priči. Musliman je pomogao spasiti jevrejsku knjigu. On i njegova supruga spasili su život jedne Jevrejke. Nisu dijelili njenu vjeru, ali su razumjeli šta je na kocki. Ne bismo trebali čekati strašne događaje da bismo prepoznali takve obaveze jednih prema drugima“, napisala je Helić.

Osvrnula se i na savremene evropske prilike, upozoravajući na porast antisemitizma, uključujući Veliku Britaniju, kao i na predrasude kojima su izloženi muslimani.

Prema njenim riječima, ratovi i političke podjele olakšavaju pripisivanje odgovornosti čitavim zajednicama za postupke njihovih vlada, dok istovremeno otežavaju razumijevanje strahova i patnji drugih.

Naglasila je da ni Bosna i Hercegovina nije imuna na takve pojave.

„Njene podjele i dalje su duboke, a jevrejski i romski građani još se suočavaju s diskriminacijom u okviru ustavnog uređenja uspostavljenog Dejtonskim mirovnim sporazumom. Historija Sarajeva ne pruža nikakvu garanciju da će ljudi uvijek živjeti zajedno u miru“, upozorila je.

Ipak, smatra da upravo primjeri La Benevolencije, Derviša i Servet Korkut pokazuju koliko su važni pojedinačni izbori i odnos prema drugim ljudima.

„Nisu mogli promijeniti svijet oko sebe, ali su mogli odlučiti kako će se odnositi prema osobi koja stoji pred njima“, navela je.

Helić je potom ponovo naglasila hitnost obnove Aškenaske sinagoge.

„Ne možemo okončati svaki sukob niti ukloniti svaku predrasudu. Ali možemo pomoći da se zaštiti sarajevska sinagoga. Neposredni zadatak je jasan. Krov mora biti popravljen. Prodor vode mora biti zaustavljen. Zgrada, njena arhiva i sveti predmeti koji se nalaze u njoj moraju biti zaštićeni“, poručila je.

Izrazila je nadu da će se u akciju uključiti jevrejske zajednice iz Velike Britanije i drugih zemalja, građani Bosne i Hercegovine i njena dijaspora, kao i vjerske zajednice, privrednici i kulturne institucije.

Neki mogu donirati novac, drugi pomoći u njegovom prikupljanju ili povezati organizatore akcije s potencijalnim donatorima.

Obnova bi, prema njenom mišljenju, mogla otvoriti i nove mogućnosti za upoznavanje mladih generacija s jevrejskom historijom Sarajeva.

Škole, univerziteti i kulturne organizacije mogli bi sarađivati s jevrejskom zajednicom na izložbama i obrazovnim programima, kako bi šira javnost bolje razumjela značaj sinagoge za ljude koji se u njoj mole.

Istovremeno je naglasila da sinagoga mora prije svega ostati jevrejski vjerski objekt, a da odluke o njenoj budućnosti moraju donositi pripadnici zajednice kojoj pripada.

„Njeno očuvanje trebalo bi biti važno svakome kome je stalo do Bosne i Hercegovine i jevrejskog prisustva u Evropi“, napisala je.

Obraćajući se čitaocima Jewish Chroniclea, Helić je istakla da jevrejske zajednice u Velikoj Britaniji dobro razumiju koliko sinagoga znači ljudima koji se u njoj okupljaju.

„To je mjesto molitve, ali i porodice, sjećanja i pripadnosti. Za malu zajednicu gubitak takvog mjesta značio bi gubitak nečega što se nikada ne bi moglo u potpunosti nadoknaditi. Jevrejsko naslijeđe Sarajeva dio je historije Bosne i Hercegovine, baš kao što je jevrejska historija dio historije Evrope“, naglasila je.

Upozorila je da nije dovoljno govoriti o vrijednosti jevrejske historije, a zatim prepustiti malobrojnoj zajednici da sama snosi teret njenog očuvanja.

Također je istakla da se jevrejski život ne smije posmatrati samo kroz muzeje i priče o prošlosti, nego mu treba omogućiti da traje i u budućnosti.

„Ne možemo tvrditi da cijenimo tu historiju, a zatim ostaviti malu zajednicu da je sama čuva. Niti bismo se trebali zadovoljiti time da se jevrejskog života sjećamo samo kroz muzeje i priče o prošlosti. Trebali bismo željeti da se on nastavi“, napisala je.

„Sinagoga treba ostati otvorena, kako bi se ljudi u njoj molili, kako bi djeca učila svoje tradicije i kako bi buduće generacije znale da jevrejski život još ima svoj dom u Sarajevu“, dodala je.

Na kraju autorskog teksta Helić je ponovila poziv čitaocima da podrže obnovu prije nego što daljnje propadanje objekta izazove još veću štetu.

„To je skroman cilj u poređenju s velikim problemima našeg vremena. Ne zahtijeva velike deklaracije. Zahtijeva da ljudi daju koliko mogu i da im bude dovoljno stalo da nešto učine. Nadam se da će čitaoci razmotriti mogućnost da pomognu jevrejskoj zajednici Sarajeva da završi radove prije nego što nastane dodatna šteta“, poručila je baronessa Arminka Helić u tekstu za Jewish Chronicle.