U unaprijed snimljenoj izjavi, Netanyahu je istaknuo da je operacija protiv Irana otvorila vrata za proširenje mirovnih inicijativa.
Benjamin Netanyahu, najdugovječniji izraelski premijer, ponovo se našao u središtu političke pozornosti nakon što je njegova vlada proglasila taktičku pobjedu u kratkom sukobu s Iranom.
Ova pobjeda se tumači kao šansa za proširenje mirovnih sporazuma u regiji, što Netanyahu i njegove pristalice ističu kao ključni uspjeh i politički kapital.
U unaprijed snimljenoj izjavi, Netanyahu je istaknuo da je operacija protiv Irana otvorila vrata za proširenje mirovnih inicijativa, što je naišlo na oduševljenje njegovih glasača. Međutim, izvan ograde njegove lojalne baze, mnogi analitičari i kritičari izraelskog premijera ovu pobjedu gledaju kao oportunistički manevar usmjeren na konsolidaciju njegove moći, dok istovremeno izbjegava preuzimanje stvarne odgovornosti za dublje probleme s kojima se Izrael suočava.
Profesor Yossi Mekelberg sa Chatham Housea u Londonu jasno je osudio Netanyahuov stil vođenja: „On je majstor preuzimanja zasluga bez odgovornosti, čija politika funkcioniše kao niz transakcija usmjerenih isključivo na vlastitu korist.“ Ova kritika oslikava duboke podjele unutar izraelskog društva i politike, koje su dodatno produbljene ratnim događajima proteklih mjeseci.
Nakon što je rat u Iranu završio primirjem, fokus javnosti se brzo preusmjerio na sukob u Gazi, gdje su izraelske snage nedavno pretrpjele gubitke, uključujući smrt sedam vojnika u napadu na jugu tog područja. Ova činjenica dodatno je raspirila pozive za završetak neprijateljstava i stabilizaciju unutrašnje sigurnosne situacije.
Netanyahuova vlada, najdesničarskija u povijesti Izraela, od izbora u novembru 2022. preživjela je brojne izazove, uključujući i šokantan upad Hamasa u Izrael u oktobru 2023. godine, koji je rezultirao smrću preko 1.200 ljudi i otmicom stotina talaca. Ovaj sigurnosni fijasko dodatno je potresao izraelsku politiku i duboko polarizirao stanovništvo.
Prema Tamar Hermann, stručnjakinji za javno mnijenje na Izraelskom institutu za demokratiju, ratni sukobi nisu bitnije promijenili političku podjelu u zemlji: Netanyahuovi pristalice su postali još odaniji, dok su njegovi protivnici ostali neumoljivi u svojoj kritici. Rat s Iranom je, prema njoj, uglavnom donio određeni politički poen Netanyahuu, ali ne i odlučujuću prednost.
Udi Tenne, strateg sadašnje vlade, otvoreno je priznao da je operacija protiv Irana „opravdana i uspješna“ te da je istovremeno ojačala Netanyahuovu političku poziciju na štetu opozicije. No, duboka nesigurnost u budućnost izraelske politike ostaje jer mnogi smatraju da je trenutna sigurnosna situacija i dalje krhka, a Netanyahuov politički rejting u anketama nestabilan.
Najveći izazov za Netanyahuov režim ostaje kako prevladati trajnu sumnju javnosti nakon sigurnosnog udara iz 2023., koji se smatra najtežim neuspjehom u povijesti države, a koji je djelomično posljedica politike koju je Netanyahu zagovarao više od deset godina.
Uprkos tome, Netanyahu tvrdi da se Izrael nalazi u „dubokoj sigurnosnoj transformaciji“ s velikim zaslugama pripisanim Izraelskim odbrambenim snagama i vladi. Njegove tvrdnje nailaze na miješane reakcije: dio javnosti ih prihvata, dok skeptici smatraju da su one više retorički trik nego realna ocjena stanja.
Analitičari upozoravaju da su Netanyahuove prednosti u anketama minimalne i da one najviše dolaze na štetu koalicionih partnera, posebno ekstremne desnice, što može destabilizirati trenutnu vladajuću većinu.
Taktičke sposobnosti Benjamina Netanyahua u manipulaciji političkom scenom i održavanju moći nisu dovedene u pitanje, ali politički krajolik u Izraelu ostaje složen i nepredvidiv. Dok njegovi lojalisti čvrsto vjeruju u njegovu dugoročnu dominaciju, brojni kritičari smatraju da Netanyahu kupuje samo dodatno vrijeme.
S obzirom na to da se mandat parlamenta približava kraju, a ljetna pauza je neizbježna, Netanyahu trenutno koristi svaki trenutak za jačanje pozicije pred moguće nove izbore na jesen. Pitanje koje ostaje je hoće li ratna slava i taktičke pobjede biti dovoljne da prevladaju duboke podjele i nesigurnosti koje i dalje tinjaju u izraelskoj politici i društvu.
