Piše: Kenan Efendić/!Odgovor.ba
Nezahvalno je komentirati dnevnopolitičke događaje. Začas komentator ispadne smiješan i neuk: napiše o jednom lideru da se taktički vješto sklanja od medijskih mikrofona i reflektora, a on za deset dana ode na državnu televiziju i ispostavi se da je netaktičan, nervozan i agresivan.
Nermin Nikšić bio je pretprošlog vikenda ličnost sedmice na portalu !Odgovor: „Poučen svojim prvim mandatom, u kojem je imao nezrelih izjava i naglih skakanja pred rudu, naučivši na slučaju Fadila Novalića najteže lekcije, Nikšić istupa rijetko, odmjereno, bez naročito teških riječi, krupnih obećanja i nespretnih dvosmislica.“
Sedam dana poslije u emisiji Istraga sedmice na TV Hayat, te na portalu Istraga.ba, objavljena je šokantna prepiska federalnog premijera i njegovog čovjeka od povjerenja s prvim čovjekom Federalne uprave policije (FUP). U nizu poruka, koje sada već čine aferu „Spengavanje“, premijer Nermin Nikšić direktno od v. d. direktora FUP-a Vahidina Munjića traži da hapsi bivše rukovodioce Autocesta Federacije. U istragu se, kao kakav istražni sudija, uključuje i jedan od sadašnjih izvršnih direktora ove javne firme, Asmir Dževlan.
Premijer prvo u izjavi za portal Klix brani svoje miješanje u istragu, koje ne smatra miješanjem u istragu, a potom odlazi u jutarnji program Bosanskohercegovačke radiotelevizije (BHR) kod visprenog voditelja Zvonka Komšića.
Nastup uživo je mnogo teža PR-disciplina od slanja pisane izjave, pa je premijer pokazao da ipak nije toliko mudar i pribran političar kakvim smo ga opisali u rubrici Ličnost sedmice.
Nikšić pokušava budalama napraviti i novinare i građane. On tvrdi da se u istragu FUP-a nije miješao, nego da je kao premijer politički opredijeljen za borbu protiv korupcije. Međutim, u istom intervjuu, premijer priznaje da je lično podnio krivičnu prijavu, te da je „stranka u postupku...“
O tome smo već pisali: „Prema tome, Nikšić se najprije brani time da nije govorio o konkretnom slučaju, a onda priznaje da jeste. Najprije veli da nije ciljao na konkretne osobe, a onda priznaje da jeste. Najprije kaže da se nije miješao u rad policije, a onda priznaje da jeste.“
Premijer nije civil, on je ovlašteno lice jednog od najvažnijih organa izvršne vlasti u Federaciji, organa koji raspolaže daleko najvećim sredstvima i ima ponajveću moć u državi. Premijer nije obična „stranka u postupku“, on nije, naprimjer, građanin koji je policiji prijavio krađu automobila, pa se, ojađen i sluđen, raspituje dokle je stigla istraga.
Nadalje, premijer nije objasnio, niti ga je ko, nažalost, stigao upitati, kakva je uloga izvjesnog Ohranovića, koji posreduje između njega i Munjića, obećava imenovanja i radna mjesta. Nije objasnio mnogo šta, jer je, nervozan, prema voditelju emisije počeo nastupati agresivno, lično.
