Često se u medijima bliskim HDZ-u mogu pročitati tekstovi koji naizgled nude politički komentar ili analizu aktuelnih procesa, ali koji u suštini funkcionišu kao pažljivo konstruisani narativi s jasnom porukom iz koje se može očitati plan za političko djelovanje.
Takvi istupi nerijetko imaju obilježja najave budućih poteza, pa čak i svojevrsne prijetnje, upućene domaćoj i međunarodnoj javnosti.
Tako je u jednom od njih problematizirana kandidatura Slavena Kovačevića za člana Predsjedništva BiH, a koja je direktno povezana sa projektom Južne interkonekcije. Tekst koji je na tu temu objavio HMS se može posmatrati i kao poligon za testiranje poruka koje će HDZ kasnije institucionalno ili diplomatski artikulirati.
Da li se priprema politička ucjena?
Centralna teza HMS-a svodi se na poruku koja se u tekstu eksplicitno i brutalno formuliše: "Ne može i plin iz Hrvatske i hrvatska stolica u Predsjedništvu BiH." Takva formulacija nije slučajna, ona predstavlja otvoreno vezivanje strateškog energetskog projekta Južne plinske interkonekcije za pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Drugim riječima, sugeriše se model političke trgovine ili ucjene: ili će predstavnici probosanskih odustati od političkih rješenja koja HDZ smatra neprihvatljivim, ili će dovesti u pitanje realizaciju projekta od šireg državnog, regionalnog i energetskog značaja.
Time se Južna plinska interkonekcija, projekt koji bi trebao smanjiti energetsku ovisnost BiH o ruskom plinu i diversificirati izvore snabdijevanja, svjesno uvlači u sferu HDZ-ovog političkog polja i koristi kao alat ucjene.
Slaven Kovačević se pokušava predstaviti kao nova "zapreka" realizaciji Južne plinske interkonekcije. Međutim, nigdje se ne navodi niti jedan konkretan, pravni ili institucionalni mehanizam putem kojeg bi njegova eventualna kandidatura mogla ugroziti taj projekt. Kovačević ne odlučuje o plinskoj infrastrukturi, ne upravlja energetskim kompanijama, ne vodi pregovore s međunarodnim partnerima, niti ima formalne nadležnosti u tom domenu.










