Zdenko Lučić, kandidat pet stranaka, predvođenih Hrvatskom demokratskom zajednicom 1990, objavio je detaljan 'životopis' Dragana Čovića, predsjednika HDZ BiH.
A objavio je i dokaz da se Čović 90-ih godina prošloga vijeka izjašnjavao kao Jugoslaven i potpisivao ćirilicom.
Zdenko Lučić objavio je opširan tekst u kojem iznosi niz tvrdnji o ratnom i postratnom djelovanju Dragana Čovića, posebno fokusirajući se na njegov profesionalni angažman u preduzeću „SOKO“ Mostar, političku karijeru i događaje iz perioda raspada bivše Jugoslavije i rata u Bosni i Hercegovini.
U objavi se navodi da je životopis političara koji je, kako autor tvrdi, duže od dvije decenije obavljao visoke funkcije, predmet javnog interesa, posebno ako postoje, kako se navodi, sporni ili nedovoljno poznati detalji iz njegove biografije.
Lučić u detaljnoj objavi na svojoj Facebook stranici navodi da je Čović rođen u Mostaru 1956. godine, da je po obrazovanju doktor tehničkih nauka i inženjer mašinstva, te da je tokom karijere obavljao više rukovodećih funkcija u preduzeću „SOKO“, uključujući poslove kontrole, upravljanja i direktorske pozicije. Navodi se i da je bio uključen u rad radničkih i upravljačkih tijela tog preduzeća u periodu kraja osamdesetih i početka devedesetih godina.
U tekstu se tvrdi da je u tom periodu „SOKO“ bio dio vojne industrije, te da su se odvijale aktivnosti vezane za proizvodnju i servisiranje aviona i vojnu opremu. Autor iznosi tvrdnje o navodnim internim sukobima, peticijama zaposlenih i promjenama u rukovodstvu, kao i o Čovićevoj ulozi u tim procesima.
Poseban dio objave odnosi se na period početka rata u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, gdje se iznose tvrdnje o Čovićevoj poziciji u okviru kriznih struktura preduzeća „SOKO“, kao i o njegovom kasnijem angažmanu u logističkim i upravljačkim strukturama tadašnjih institucija i preduzeća. Navodi se i da je u tom periodu došlo do promjene njegovog nacionalnog izjašnjavanja, što autor također problematizira.
U tekstu se dalje iznose tvrdnje o navodnim poslovnim aranžmanima preduzeća „SOKO“ tokom rata, uključujući saradnju sa stranim firmama i prodaju dijelova avio-industrije, kao i aktivnosti povezane s uvozom i izvozom robe preko inostranih posrednika.
Autor također tvrdi da je Čović imao ulogu u donošenju odluka vezanih za vojnu proizvodnju, logistiku i isporuke materijala u ratnom periodu, kao i da je bio uključen u rukovodeće strukture preduzeća tokom transformacija vlasništva i privatizacije nakon rata.
U objavi se navodi i da je Čović nakon rata obavljao niz političkih funkcija, uključujući savjetničke i stranačke pozicije u Mostaru, te da je učestvovao u procesima privatizacije i ekonomskog upravljanja na lokalnom nivou.
Lučić zaključuje nizom tvrdnji o političkom uticaju i kontroli nad institucijama i udruženjima, uz ocjene o ulozi različitih aktera u ratnim i postratnim procesima, te postavlja pitanja o odgovornosti i karakteru djelovanja u tom periodu.
