"S jedne strane, ovaj napad je već počeo davno, jer su ruske trupe više puta bile prisiljene predati svoje rovove ukrajinskim izviđačkim timovima. Ali, s druge strane, to još nije prava, velika ofanziva, jer do sada nije bilo tenkovskih napada niti pobjedničkih kolona ukrajinskih oklopnih vozila koje napreduju sa užarenim topovima. Jer Ukrajina jednostavno nema opremu. ... Dakle, ukrajinsko napredovanje je planirano imajući na umu ovu ranjivost. ... Ruske snage od 25.000 vojnika na desnoj obali Dnjepra ne bivaju definitivno odsječene, već su srušene. Baraž granata i projektila pljušti na njihove položaje, dok ukrajinski partizani djeluju direktno u Hersonu", piše list.
Frankfurter Rundschau objašnjava šta bi značilo ponovno zauzimanje Hersona:
"Bez Hersona, Rusija bi izgubila kontrolu nad vodosnabdijevanjem Krima. Bez Hersona ne bi bilo kontinuirane kopnene veze od Luganska do Sevastopolja. Bez Hersona, ruski napad na Odesu, koja je još uvijek u ukrajinskim rukama, također bi bio težak. ... Šta Putin može učiniti da izbjegne fijasko? Preduzeti beznadežnu eskalaciju koja će također imati opasne posljedice po Rusiju, na primjer korištenjem nuklearnog ili hemijskog oružja? Ili brzo objaviti jednostrani prekid vatre u nejasnoj nadi da će to biti protumačeno kao znak snage? U stvarnosti, Putinu je ponestalo dobrih opcija".
Vlada u Kijevu svojom kontraofanzivom želi poslati signal snage kako u zemlji tako i u inostranstvu, piše The Economist:
"Rusija je jačala svoj stisak u provinciji Herson, uvodeći ruski nastavni plan i program u škole, nudila ruske pasoše stanovnicima i pripremala lažni referendum kako bi utrla put za aneksiju teritorije. Ukrajina želi poremetiti taj proces. Takođe je željna da demonstrira – kako svojim zapadnim partnerima, koji obezbeđuju većinu njenog oružja i municije, tako i ukrajinskoj javnosti – da se rat može dobiti; da Rusija, u stvari, može biti istisnuta. Naredni dani i sedmice bit će ključni test za taj koncept", smatra njemački list.
U simboličkom smislu, ukrajinski kontranapad na Herson može se posmatrati kao direktan napad na Moskvu, piše De Standaard:
"Izgleda da se napuhana ideja o Velikoj Rusiji sada još više obija o glavu samom Putinu. Možda se nadao da će ova ideja o carstvu dati zemlji nalet energije. Ali imperija koja trpi poraze i gubi desetine hiljada vojnika stvara prije svega koktel frustracije, apatije i protivljenja. U takvoj defetističkoj atmosferi Putinu neće biti tako lako da objavi veliku mobilizaciju i pretvori brojčanu superiornost svoje zemlje u veliku pobjedu. Ono što se čini vjerovatnijim je da će nagomilane frustracije dovesti do velikih unutrašnjih tenzija koje će Putin jedva moći kontrolirati".
