Prije par godina na jednom vrlo kompliciranom suđenju u Moskvi, gdje je bio svjedok, Gljadelkin je bio izravno pitan je li član FSB-a, a na to pitanje odbio je odgovoriti.
Plenković u Vladu uvodi Ivana Paladinu čijeg poslovnog partnera, Rusa iz Ukrajine Sergeja Gljadelkina, prati kontroverza s FSB-om, piše zagrebački nedjeljnik Nacional.
Gljadelkin je za Nacional demantirao bilo kakve veze s FSB-om. Ali prije nekoliko godina na sudu u Moskvi, izravno upitan radi li za FSB, odbio je na to pitanje odgovoriti. S korumpiranim članovima FSB-a godinama je u sukobu. Ivan Paladina uveo ga je na hrvatsko tržište pa su se razišli, ali i danas s Gljadelkinom, koji drži 40 posto, posjeduje 10 posto hotelskog projekta u Kuparima
Bude li predložen i imenovan za novog ministra prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ivan Paladina, bivši predsjednik uprave tvrtke IGH i savjetnik Hrvatske poštanske banke, mogao bi se od prvoga dana mandata naći u velikim problemima zbog svojih dugogodišnjih kompleksnih odnosa sa Sergejem Gljadelkinom, Rusom iz Ukrajine s hrvatskom putovnicom, kontroverznim investitorom s kojim je surađivao punih sedam godina, na početku vrlo blisko i intenzivno, ali kasnije uz brojna neslaganja.
Paladina je među najzaslužnijima što je Gljadelkin uopće ušao na hrvatsko tržište, a pozadina njihovih danas narušenih odnosa sada je zbog ruske invazije na Ukrajinu i s njom povezanih sankcija usmjerenih prema ruskoj imovini i s Rusijom povezanim poduzetnicima, iznova u središtu pozornosti. I to zato što je Gljadelkin bio prozivan da je godinama bio povezan sa zloglasnom ruskom tajnom obavještajnom službom FSB, nasljednicom zločinačkog sovjetskog KGB-a. Zna se, isto tako, da je zbog poslovnih razloga s nekim istaknutim članovima FSB-a bio u sukobu. Štoviše, prije par godina na jednom vrlo kompliciranom suđenju u Moskvi, gdje je bio svjedok, Gljadelkin je bio izravno pitan je li član FSB-a, a na to pitanje odbio je odgovoriti, dakle, nije to tada demantirao. Ovih dana, međutim, Gljadelkin je na pitanje Nacionala demantirao bilo kakve veze s FSB-om. Te njegove veze s ruskim obavještajnim miljeom stavljaju njegova nekad bliskog poslovnog partnera Paladinu, kojeg Plenković namjerava postaviti za ministra, u krajnje intrigantan eksplozivan kontekst, posebno kontroverzan iz razloga nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske u ovo vrijeme dok se u Ukrajini razbuktava rat, a cijeli zapadni savez, u kojem je i Hrvatska, ujedinjuje se u energičnoj zajedničkoj akciji suzbijanja ruske agresivne politike.
Paladina je spretan poduzetnik koji je jedno vrijeme bio angažiran u Demokratskom centru, u toj fazi političkog angažmana Mate Granića, danas utjecajnog savjetnika premijera Andreja Plenkovića. Dva neovisna izvora, međutim, tvrde kako Granić ovih dana nije lobirao za Paladinu kod Plenkovića, nego da se oko njegova imenovanja u Vladu usuglasio jedan drugi uži krug osoba od Plenkovićeva povjerenja, među ostalim i Gordan Jandroković i Davor Božinović, dvojica utjecajnih političara bliskih premijeru za koje se tvrdilo da su se u posljednje vrijeme od njega distancirali. Pa bi te tvrdnje mogle značiti da se oko Plenkovića ponovo okupljaju njegovi bliski suradnici.
Paladina je od 2006. do 2008. bio direktor i prodajni menadžer u tvrtki Adecco Hrvatska. Godinu dana bio je savjetnik direktora u tvrtki Razvoj Golf, koja razvija turistički projekt na Srđu, a od 2009. do 2011. projekt menadžer u tvrtki Titan Grupa, također povezanoj s utjecajnim ruskim poslovnim krugovima.
U njoj je suvlasnica bila supruga nekadašnjeg drugog čovjeka Sberbanka Maksima Poletajeva, a direktorica poduzetnica i hrvatska snaha Oksana Dvinski. Ona je, pak, bila i zaposlenica Sberbanka Rusije i savjetnica Poletajevu, a Nacional je ekstenzivno opisao njene jedno vrijeme intenzivne veze s obitelji Tomislava Karamarka, tada šefa HDZ-a, kojem je Oksana Dvinski i donirala značajna sredstva.
Paladina je osnivač i direktor konzultantske tvrtke Delta savjetovanje, koja je bila ključna da IGH tada preuzme upravo Gljadelkin, kao i tvrtku Hidroelektra niskogradnja.
Još u ožujku 2018. Nacional je utvrdio da Gljadelkin nije ispunio uvjete koje je pred njega postavilo Ministarstvo državne imovine, a bili su vezani uz ugovor o projektu Kupari I, zbog čega je prijetila opasnost od razvrgavanja ugovora potpisanog 2016. između Ministarstva državne imovine i tvrtke Avenue ulaganja. FOTO: Screenshot, Zeljko Lukunic/PIXSELL
Paladina potom dolazi na čelo IGH, gdje se zadržava pune tri godine. Osim toga, od 2015. Paladina je s Gljadelkinom bio i suvlasnik i direktor nekadašnje tvrtke Avenue ulaganja, koja je poslije preimenovana u Kupari Luxury Hotels. Ta tvrtka je 2015. dobila koncesiju za turistički projekt Kupari, ali projekt do danas nije krenuo u konkretnu realizaciju. Paladina se 2018. posvetio razvoju tog projekta kod Dubrovnika te se poslije zbog raznih komplikacija udaljio od Gljadelkina. Prvo je napustio poziciju predsjednika Nadzornog odbora Hidroelektre. Paladini bliski izvor o njihovoj suradnji kaže sljedeće:
„Paladina je imao izvrsne uvjete, ali se nije slagao s njihovim načinom poslovanja i oni su se poslovno razišli. Paladina ih smatra nekorektnima. Sudskim putem pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pokrenuo je postupak vlasničkog razdruživanja u tvrtki nositeljici koncesije na projektu Kupari. Ondje Paladina ima deset posto vlasništva, odnosno gotovo nikakve upravljačke poluge. A direktor u toj firmi nije već više od četiri godine. Paladina bi bio najsretniji da je taj postupak već dovršen, ali on ne može utjecati na dinamiku sudskog spora. Neovisni od suda odobreni sudski vještak procijenio je da bi njegov poslovni udio trebao vrijediti 3,6 milijuna eura. Ali nikakva odluka nije donesena. Bude li imenovan u Vladu, Paladina će predati te udjele na upravljanje nekom odvjetničkom uredu i čekati ishod sudskog postupka. On se s tim ljudima razišao puno prije izbijanja rata u Ukrajini.“
S druge strane, Gljadelkin je protiv Paladine pokrenuo više od deset raznih sporova. Gotovo su sve tužbe protiv Paladine odbijene. Ali ih i dalje veže suvlasništvo u projektu u kojem je u rujnu prošle godine 50 posto tvrtke kupila singapurska HPL Grupa.
U istom projektu 40 posto udjela drži Avenue Investments and Asset Management, tvrtka iz Hong Honga u vlasništvu Sergeja Gljadelkina, a 10 posto ima i Ivan Paladina.
Paladina je tijekom proteklih godina pokušavao prodati svoj udio i ovisno o okolnostima tražio za njega više milijuna eura. Gljadelkin je, sa svoje strane, u jednom poduzetničkom krugu rekao da su se oni dogovorili te da će Paladinu obeštetiti nekom nekretninom u Dalmaciji.
Tijekom proteklog vikenda predstavnici HPL-a poslali su poruku Gljadelkinovim ljudima u Hrvatskoj da oni njih više ne vide u tom projektu, prvenstveno zbog činjenice da su povezani s ruskim kapitalom. Ali i zbog činjenice da je HPL tvrtka koja je prisutna na singapurskoj burzi, a Singapur je koncem prošloga tjedna također najavio uvođenje sankcija protiv Rusije.
Ciljano će ograničiti poslovanje određenih ruskih banaka, postaviti ograničenja na transakcije kriptovalutama te zabraniti financijskim institucijama da pružaju usluge koje bi mogle pomoći ruskoj središnjoj banci.
Singapurski investitori planiraju isplatiti Gljadelkina, kojem su još ranije ostavili manevarski prostor da razriješi sva otvorena pitanja s Paladinom. Gljadelkin je nedavno u jednom svom užem krugu rekao da su se on i Paladina uspjeli dogovoriti i razriješiti sve nesuglasice oko tog projekta. Ali službeno još ništa nije priopćeno javnosti. Izvor blizak Gljadelkinu navodi kako su oni Paladini već ustupili na korištenje nekretnine vrijedne gotovo pet milijuna eura. Što bi, ako je točno, značilo da je Paladina već dosad u suradnji s njima zapravo dobro prošao. To je otprilike kontekst u kojem Paladina treba preuzeti ministarsku funkciju u resoru koji je izravno povezan s turističkim projektom gdje on sam očekuje pravičnu naknadu za prodaju svog desetpostotnog vlasničkog udjela.
U tom se svjetlu otvara više značajnih pitanja, prvenstveno ono kako bi njegov ministarski položaj, bude li imenovan, mogao utjecati na tijek tih pregovora ako oni već ranije nisu bili dovršeni i realizirani. Osim toga, u svjetlu ratnog sukoba u Ukrajini iznova se propituje i Gljadelkinov poslovni profil, povijest njegovih društvenih odnosa u Rusiji, porijeklo njegova kapitala, kao i njegov utjecaj na zbivanja na hrvatskoj poslovnoj sceni, gdje je nekoliko godina djelovao u suglasju s Ivanom Paladinom, ali i njegove eventualne veze s FSB-om.
Gljadelkin je tijekom 2019. spomenut u jednom istraživačkom novinarskom tekstu koji je nastao nedugo nakon što je u Moskvi izbila velika afera i uhapšeni neki visoki dužnosnici FSB-a predvođeni Kirilom Čerkalinom. Čerkalin je uhićen u travnju 2019. s Dmitrijem Frolovim i Andreijem Vasiljevim. Sva trojica bila su agenti FSB-a zaduženi za bankarski sektor. U njihovim nekretninama istražitelji su prilikom uhićenja pronašli 157 milijuna dolara i još 42 milijuna dolara u stanu Čerkalinovih roditelja. Optuženi su za primanje mita i prevaru, a u proljeće prošle godine Čerkalin je osuđen na sedam godina zatvora. Slučaj je odmah nakon uhićenja dospio u središte pozornosti, a nekoliko mjeseci nakon toga objavljen je i istraživački tekst u kojem se opisuje kako FSB na razne načine utječe na bankarski sustav i pljačka ga. Tekst je objavljen na internetskoj stranici poslovnog čovjeka Sergeja Pugačeva, čovjeka izuzetno bliskog administraciji Borisa Jeljcina, ali i samom Putinu. Smatra ga se jednim od najutjecajnijih lobista u Rusiji, koji je utjecao čak i na Putinov uzlet na vlast u Rusiji. Početkom 2000-ih imenovan je za senatora Ruske Federacije, ali je desetak godina kasnije upao u probleme pa mu je oduzeta sva imovina u Rusiji. Što je vjerojatno pridonijelo tomu da se počne zalagati za osvjetljavanje naličja Putinove vlasti. Pa je na njegovoj internetskoj stranici objavljen i spomenuti članak u kojem se spominje i Gljadelkin.
U tom tekstu opisuje se kako su druga dva agenta FSB-a, Frolov i Vasiljev, optuženi, među ostalim, i za zapljenu odnosno otimačinu Gljadelkinove imovine. On godinama nastoji povratiti oteto i u ozbiljnom je sukobu s tom frakcijom FSB-a. S druge strane, ta njemu suprotstavljena frakcija također je angažirala strane istražitelje, jednu utjecajnu britansku tvrtku za krizno komuniciranje, da ispita sve Gljadelkinove poslove. Taj sukob i dalje je otvoren.
Nakon što je u spomenutom tekstu taj sukob naznačen, istraživačka ekipa o Gljadelkinu je napisala sljedeće: „On nije naširoko poznat, ali je već dulje jedan od ključnih igrača na probranom dijelu moskovskog tržišta za razvoj nekretnina. Novine Ekspress-Gazeta, u kojima mu se s vremena na vrijeme pojavljuju fotografije zahvaljujući njegovoj supruzi Evgeniji Kriukovoj, glumici u Mossovetu, opisuju ga kao radoholičara koji je milijune zaradio teškim radom. Prije 2005. Gljadelkin je bio na čelu državne tvrtke Moskva-Tsentr, gdje bio zadužen za nadzor gradnje centra Moskve. Među ostalim, bio je odgovoran za raspodjelu zemlje u okrugu Ostozhenka, lociranom u čuvenom „zlatnom trokutu“, gdje cijena četvornog metra stambenog prostora doseže ogromne visine. Međutim, uhićenje Čerkalina nije jedini slučaj povezan s Gljadelkinom. Na njegov zahtjev tijekom 2010. otvorena je kaznena istraga protiv Aleksandra Riabinina, tadašnjeg zamjenika gradonačelnika Moskve. Kada je odvjetnik koji je branio Riabinina – čiji je klijent upravo bio uvjetno osuđen na tri godine zatvorske kazne – pitao Gljadelkina na saslušanju koliko dugo radi za FSB i je li za svoj rad primio neko službeno priznanje, Gljadelkin mu je odgovorio: „Neću odgovarati na ta pitanja jer sam potpisao ugovor o povjerljivosti.“
S kime točno i kakav ugovor, nije tom prilikom pojasnio. Nacional je tijekom vikenda kontaktirao Gljadelkina. On tvrdi da ga je kao Rusa koji vuče porijeklo iz Ukrajine, ruska invazija na Ukrajinu duboko potresla. Gljadelkin ima i hrvatsko državljanstvo. Smatra se građaninom Hrvatske zadnjih petnaest godina. Članovi njegove obitelji imaju i još neka državljanstva. Već nekoliko tjedana prije početka invazije tvrtka IGH, još jedna tvrtka koja je u njegovu vlasništvu u Hrvatskoj, zatvorila je svoje urede u Moskvi. Tvrtka upravo priprema akciju prikupljanja pomoći za Ukrajinu. Kao Rus iz Ukrajine, ovih dana nastoji iz Kijeva organizirati izvlačenje svoje 75-godišnje majke. Nada se da će u tome uspjeti, a potom se vratiti u Hrvatsku. Koja je upravo organizirala međuresornu skupinu zaduženu za popis ruske imovine u Hrvatskoj, kao i pojedinaca povezanih s Rusijom. Kao i još neki utjecajni poslovni ljudi koji su godinama radili s Rusijom, on se nada da se neće naći na udaru sankcija. Iako je godinama radio i unosno zarađivao upravo u Moskvi.
Osim poslova povezanih s nekretninama, Gljadelkin se u Moskvi bavio i nekim drugim djelatnostima. Tijekom 2017. telefonski broj Gljadelkinove Avenue Grupe mogao se vidjeti na „zlatnim“ javnim toaletima koji su bili postavljeni diljem Moskve kako bi zamijenili dotrajale plave javne toalete. Gljadelkina se spominjalo i kao partnera Igora Chaike, sina Jurija Chaike, glavnog državnog odvjetnika Ruske Federacije. Njih dvojica su 2013. registrirali tvrtku Tekhno-R-Region, među ostalim za skupljanje i recikliranje otpada. Međutim, Chaika je 2017. javno ustvrdio da nikada nije sudjelovao u takvim poslovima. Nakon istrage Antikorupcijskog fonda svoje je udjele prodao Gljadelkinovim menadžerima. Ali je potom Chaika kupio udjele u tvrtki Khartia, jednoj od najvećih upravo u području recikliranja otpada.
Istodobno sa svim tim operacijama Gljadelkin se pojavio na hrvatskom tržištu. U svom vlasništvu imao je i tvrtku Hidroelektra Niskogradnja koja je u međuvremenu propala, a brojni dobavljači ostali su bez svojih potraživanja. Upravo zbog stečaja tvrtka Hidroelektra niskogradnja povukla se iz dvaju velikih projekata u kojima je imala ugovorene poslove – rekonstrukcije željezničke pruge Dugo Selo-Križevci i izgradnje zagrebačkog rotora.
Još u ožujku 2018. upravo je Nacional utvrdio da Gljadelkin nije ispunio uvjete koje je pred njega postavilo Ministarstvo državne imovine, a bili su vezani uz ugovor o projektu Kupari I, zbog čega je prijetila opasnost od razvrgavanja ugovora potpisanog u proljeće 2016. između Ministarstva državne imovine i tvrtke Avenue ulaganja. No tadašnji ministar državne imovine Goran Marić odlučio mu je izići ususret i početkom 2018. dao mu je još jednu šansu u vidu aneksa ugovora koji je u međuvremenu ipak ispunjen.
Potom su se protiv projekta pobunili i lokalni arhitekti. Na koncu se pojavio i singapurski investitor, koji sada planira Gljadelkina isplatiti iz tog projekta ili u protivnom taj projekt napustiti. U kolopletu tih odnosa još uvijek se nalazi i Paladina.
Singapurski investitor u projekt Kupare investirao je 3,5 milijuna eura za udio od 50 posto. To su ukratko okolnosti u kojima je premijer Plenković zaključio da bi Paladinu vrijedilo imenovati ministrom u svojoj vladi.
Štoviše, Plenković je u ponedjeljak predvečer stao u obranu Ivana Paladine i rekao: “Predstavili smo svog kandidata za ministra graditeljstva Ivana Paladina, sutra ćemo o tome razgovarati s koalicijskim partnerima, sastanak je u devet ujutro. Ako ga oni podrže, idemo s tim prijedlogom dalje u Sabor. Paladina je u krugu onih koji podržavaju HDZ iako nije formalno član. Mlad je, ali ima iskustva. Moja gesta da ojačam liberalni blok nije prošla, uz svu moju dobru namjeru. Oni su rekli da će podržati koga god predloži HDZ, odnosno ja. Hoće li tu biti nekih promjena, ne znam. Nije ni prošli put trebalo biti onako.“
Plenković je rekao i da je provjerio CV novog ministra te mu “postavio neka pitanja”. Izjavivši kako je protiv lijepljenja etiketa, ovako je komentirao veze predloženog ministra graditeljstva s ruskim investicijama: “Meni je krivo što je ta informacija izašla u javnost. To što je čovjek u svojoj poslovnoj karijeri imao doticaja s ruskim investicijama, ne znači da je Rus. A i da je Rus, nije ni to neki problem. Radio je u nizu kompanija. Ne vidim nikakav problem.”
