Edvija Imamović iz Tuzle danas rukovodi službom za razvoj zajednice u Emdenu. Njenu priču objavila je Visoka škola Emden/Leer.
U maju 1992. s majkom i tri sestre pobjegla je iz Tuzle. Zbog srušenog mosta Savu su prešle splavom. Preko Slovenije stigle su u Beč, gdje su tri dana čekale na autobuskoj stanici prije kontakta s ocem, zavarivačem u Emdenu.
Studij socijalnog rada upisala je 1999. godine. Tokom studiranja roditelji su morali napustiti Njemačku.
„Nije mi bilo do zabava. Bilo nam je veoma teško“, prisjeća se.
Profesor i studenti podržali su porodicu peticijom, a pomoć su ponudile i crkvene zajednice.
Nakon diplomiranja teško je pronalazila posao, pa se angažirala volonterski. Od 2013. vodila je koordinacijsku službu za migracije, a sadašnju funkciju preuzela je u martu 2025.
Radila je na mreži prevodilaca, obuci pomagača za integraciju i uključivanju doseljene djece u škole.
„Znam koliko je važno da budete primijećeni“, kaže Imamović.
Studentima danas prenosi vlastito iskustvo i ohrabruje ih da vjeruju u svoje sposobnosti.
