Novi informacioni sistem je nabavljen, pušten u rad i projekat je formalno završen. Ipak, zaposleni i dalje vode papirne evidencije, dio njih sistem koristi samo povremeno, a institucija nakon nekoliko godina shvati da ne može promijeniti dobavljača bez velikih dodatnih troškova. Takvi problemi u digitalizaciji javnog sektora često počinju mnogo prije nego što postanu vidljivi.
O rizicima koji prate projekte digitalizacije javnog sektora razgovarali su prof. dr Saša Mrdović sa Elektrotehničkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Selma Dević-Kutlovac, konsultantica Revicona, na fireside chatu održanom u okviru V Revicon Međunarodnog kongresa javnog sektora NEXUS u Neumu.
Mrdović je ukazao da digitalizacija može skratiti procedure, smanjiti broj odlazaka na šaltere i olakšati rad institucija, ali samo ako se projekat dobro isplanira od samog početka. „Projekti digitalizacije su različiti, ali rizici su ponovljivi. Ako ih možemo prepoznati na vrijeme, možemo i spriječiti da problem postane skup“, kazao je Mrdović.
Prvo pitanje zato nije koji softver nabaviti, nego koji problem institucija želi riješiti. Ako se projekat svodi samo na to koji će se sistem uvesti, a ne na to šta bi trebalo biti bolje za građane ili zaposlene, teško je kasnije procijeniti je li ulaganje imalo smisla.
Mnogo problema može se spriječiti još tokom javne nabavke. Ko je vlasnik podataka i dokumentacije, može li drugi dobavljač preuzeti održavanje i šta se događa ako saradnja sa postojećim dobavljačem prestane, pitanja su na koja institucija mora imati odgovor prije potpisivanja ugovora.
„Institucija koja nema svoje podatke u upotrebljivom obliku, dokumentaciju sistema i odgovarajuća prava nad izvornim kodom zapravo nema punu kontrolu nad sistemom koji je platila“, upozorio je Mrdović.
