Gost Mreže, bivši lider Crne Gore i počasni predsjednik DPS-a - Milo Đukanović otvoreno o najnovijim političkim razmiricama na relaciji Podgorica – Beograd.
Dok dio opozicije kazuje da se sve događa zbog preduge šutnje crnogorskih vlasti na Vučićeve uvrede, Đukanović precizira da je upravo autistično-srbijanska politika odgovorna za skandalozni pokušaj upada kriminalaca u Tivat, piše Federalna.ba. Na kraju razgovora rekao je i zašto se vraća Sarajevu.
Dvadeset godina prije i danas
- U ovo doba prije 20 godina Crna Gora je živjela neku svoju euforiju jer je ostvarila jedno, zaista vjerujem, historijsko ostvarenje. Nije svakodnevni rezultat obnoviti nezavisnost svoje države - kazao je Đukanović.
Na samom početku razgovora podsjetio je na razvoj Crne Gore, te, kako kaže, pravca kojeg je ova država svojom obnovom "zacrtala dalji pravac".
Dinamičan razvoj do 2020. godine i njena stagnacija poslije, navodi, obilježje su Crne Gore koja je 'uplivala u vode populizma', kako pojašnjava Đukanović.
Posebno je naglasio važnost Evropske unije, istaknuvši pravac evropskog i evroatlantskog razvoja kao cilj Crne Gore kojem se nada u budućnosti.
- Evropska unija danas želi proširenje. Ona to nije željela do 2020. godine. Želi proširenje i to je jako dobra vijest.“
Na pitanje da li je 2028. godina očekivani period ulaska Crne Gore u EU, Đukanović je izrazio sumnju, a radi generalnog "pada reformskog entuzijazma" u svim državama regiona, a pored "unutrašnjeg stanja stvari", kazao je.
Crnogorska vlast pod uticajem velikosrpskog nacionalizma
Govoreći o snagama koje su protiv samostalnosti Crne Gore, Đukanović je pojasnio kako smatra da je stanje u društvu bolje, te kako su mladi ljudi sada usredsređeni na budućnost i kako svoju državu učiniti ljepšom za život.
- Mislim da je u međuvremenu došlo do konsolidacije javnosti koja je prihvatila Crnu Goru kao nezavisnu državu. I ne samo do konsolidacije, nego i do snaženja raspoloženja u korist nezavisne i evropske Crne Gore - kazao je.
S druge strane, današnju vlast je okarakterisao kao 'političku strukturu koja je bila protiv nezavisnosti' i koja je pod 'snažnim uticajem centrala velikosrpskog nacionalizma'.
- Neki od njih su prihvatili nezavisnost i više ne otvaraju to pitanje, ali neki među njima koji su, rekao bih, i politički najaktivniji, su i dalje zapravo u funkciji cilja velikosrpske politike prema Crnoj Gori.“
Uticaj i instrukcije takvih politika smatra odgovornim i za susjedske odnose, a koji su se pokvarili, kako kaže, i sa BiH i sa Hrvatskom.










