Njemački kancelar Friedrich Merz mogao bi se već ovog vikenda suočiti s najozbiljnijom krizom svog mandata, samo 16 mjeseci nakon dolaska na vlast uz obećanja o velikim reformama i vraćanju Njemačke na vodeću poziciju u Evropi.
Uoči izbora koji će u nedjelju, 20. septembra, biti održani u Berlinu i saveznoj državi Meklenburg-Zapadno Pomorje, gdje njegovoj Kršćansko-demokratskoj uniji (CDU) prijete novi teški izborni rezultati, među visokim stranačkim zvaničnicima već se razgovara o mogućnosti takozvanog „Kanzlertauscha“ – promjene kancelara.
POLITICO navodi da se o takvom scenariju privatno razgovara unutar stranke kao mogućem načinu zaustavljanja ubrzanog pada podrške vladi.
Brojke s kojima Merz ulazi u izborni vikend izuzetno su loše.
Prema anketi INSA-e, samo 14 posto ispitanika smatra da je Friedrich Merz i dalje pravi čovjek za njemačkog kancelara, dok 78 posto odgovara negativno. Posebno je neugodan podatak da Merz nema većinsku podršku ni među biračima CDU-a i CSU-a: 58 posto njih ne smatra ga odgovarajućim kancelarom, dok ga podržava 36 posto.
Još jedna aktuelna anketa, koju je proveo YouGov, pokazuje da su CDU i bavarski CSU zajedno pali na samo 18 posto podrške – najniži rezultat koji je taj institut ikada izmjerio konzervativnom bloku.
AfD je, prema istoj anketi, na prvom mjestu sa 29 posto podrške. Zeleni imaju 16 posto, SPD 13, Ljevica deset, FDP pet, a BSW četiri posto.
Ni drugi instituti ne daju mnogo razloga za zadovoljstvo Merzu i njegovoj stranci. CDU/CSU kod GMS-a ima 20 posto, kod Infratest dimapa 21, a kod Allensbacha 22,5 posto. U svim aktuelnim istraživanjima koje je uporedila Stuttgarter Zeitung, AfD je ispred CDU-a i CSU-a.
Kriza je dodatno produbljena nakon nedavnih izbora u saveznoj državi Saksonija-Anhalt. AfD je tamo osvojio 43,8 posto glasova, dok je CDU pao na 17,2 posto i izgubio sva direktna poslanička mjesta.
Sljedeći test dolazi u nedjelju.
Situacija je posebno opasna za CDU u Meklenburg-Zapadnom Pomorju. Prema pojedinim istraživanjima, stranka se kreće oko sedam posto, a u najgorem scenariju mogla bi se približiti granici od pet posto potrebnoj za ulazak u pokrajinski parlament.
Ako bi CDU ostao ispod izbornog praga, bio bi to prvi takav slučaj za stranku na pokrajinskim izborima.
Ni Berlin ne obećava jednostavan rezultat. Aktuelne ankete pokazuju tijesnu utrku. Jedno istraživanje INSA-e stavlja CDU i Ljevicu na po 20 posto, AfD na 18, Zelene na 16 i SPD na 12 posto. Drugo istraživanje, Forschungsgruppe Wahlen za ZDF, daje Ljevici 23 posto, CDU-u 21, AfD-u 17, Zelenima 16 i SPD-u samo deset posto.
Upravo zbog mogućih novih izbornih poraza CDU je za nedjelju sazvao vanredni sastanak svog predsjedništva.
Sastanak počinje u 17 sati, sat prije objavljivanja prvih izlaznih anketa.
Prema njemačkim medijima, Merz bi na njemu mogao od stranačkog rukovodstva zatražiti da se izjasni podržava li još njega i njegov reformski program. Ukoliko podrške više nema, mogao bi zatražiti da stranka predloži mogućeg nasljednika.
Time Merz istovremeno pokušava iskoristiti jednu od najvećih slabosti svojih kritičara – trenutno nema saglasnosti o tome ko bi ga mogao zamijeniti.
Među imenima koja se najčešće spominju nalazi se premijer Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrik Wüst iz CDU-a. Problem za njega predstavlja činjenica da ga u aprilu očekuju izbori u najmnogoljudnijoj njemačkoj saveznoj državi, zbog čega trenutak za preuzimanje kancelarske funkcije nije naročito povoljan.
Drugo veliko ime je bavarski premijer i lider CSU-a Markus Söder. Ni njegova kandidatura, međutim, ne bi bila bez otpora unutar konzervativnog bloka.
Kao manje vjerovatni mogući nasljednici spominju se premijer Hessena Boris Rhein iz CDU-a i savezni ministar unutrašnjih poslova Alexander Dobrindt iz CSU-a.
Ako rezultati u nedjelju budu katastrofalni za CDU, nezadovoljstvo unutar CDU-a i CSU-a moglo bi prerasti u otvorene zahtjeve da Merz podnese ostavku.
Takav rasplet ne mora uslijediti odmah u izbornoj noći. Unutarstranački obračun mogao bi se nastaviti danima ili sedmicama.
Ukoliko bi Merz zaključio da više nema potrebnu političku podršku, mogao bi obavijestiti njemačkog predsjednika Frank-Waltera Steinmeiera da želi podnijeti ostavku. Steinmeier bi ga potom najvjerovatnije zamolio da privremeno ostane na dužnosti dok Bundestag ne izabere novog kancelara.
Promjena kancelara, međutim, nije jednostavna.
Svaki Merzov nasljednik morao bi dobiti i glasove koalicionog partnera CDU-a i CSU-a – Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD). Socijaldemokrati bi u zamjenu mogli tražiti nove političke ustupke, što bi otvorilo pregovore o izmjenama koalicionog sporazuma.
Dodatni problem predstavlja tanka parlamentarna većina vladajuće koalicije. Glasanje za kancelara u Bundestagu je tajno, pa uvijek postoji mogućnost da dio zastupnika ne posluša vlastitu stranku.
Merz je to već iskusio prilikom vlastitog izbora za kancelara, kada u prvom krugu nije uspio dobiti potrebnu većinu.
Druga mogućnost za njegovu smjenu bilo bi konstruktivno izglasavanje nepovjerenja u Bundestagu.
Njemački Ustav namjerno je kancelaru dao veoma snažnu poziciju. Parlament ga ne može jednostavno smijeniti, već istovremeno mora izabrati njegovog nasljednika.
To znači da bi protivnici kancelara prije glasanja morali osigurati parlamentarnu većinu za konkretnog kandidata.
Treći scenario jeste da sam Merz zatraži glasanje o povjerenju u Bundestagu kako bi pokazao da još ima većinu iza sebe ili, u suprotnom, otvorio put prijevremenim izborima.
Posljednji njemački kancelar koji je koristio taj mehanizam bio je Olaf Scholz u decembru 2024. godine, nakon raspada njegove vladajuće koalicije.
Ako bi Merz izgubio glasanje o povjerenju, predsjednik Steinmeier mogao bi, na kancelarov prijedlog, raspustiti Bundestag u roku od 21 dan.
Međutim, trenutni odnos snaga u anketama čini prijevremene izbore izuzetno neprivlačnim i CDU-u i SPD-u.
AfD trenutno u nacionalnim istraživanjima ima između 27 i 30 posto podrške i nalazi se ispred CDU-a i CSU-a.
Teoretski postoji i mogućnost da novi kancelar bude izabran uz direktnu ili indirektnu podršku AfD-a.
CDU/CSU i AfD zajedno bi prema sadašnjem sastavu mogli imati dovoljno glasova za stabilnu parlamentarnu većinu, ali bi takav potez značio rušenje dugogodišnjeg političkog „vatrozida“ kojim CDU odbija saradnju s AfD-om.
Takva mogućnost za veliki dio rukovodstva CDU-a i dalje je neprihvatljiva, a Merz je više puta odbacio mogućnost ostanka na vlasti uz podršku AfD-a.
Ipak, raspoloženje birača prema toj politici počinje se mijenjati. Prema YouGovovoj anketi, 51 posto ispitanika sada smatra da druge stranke ne bi trebale unaprijed isključivati saradnju s AfD-om. U augustu ih je tako mislilo 44 posto. Istovremeno, 40 posto ispitanika smatra da saradnju treba i dalje potpuno isključivati.
Uprkos pritisku, Merz za sada pokazuje da namjerava ostati na čelu vlade i CDU-a.
Osam premijera njemačkih saveznih država iz konzervativnog bloka poslalo je u srijedu pismo u kojem pozivaju na prekid rasprava o kadrovskim pitanjima.
Među potpisnicima su Hendrik Wüst i Boris Rhein, dvojica političara koji se upravo spominju među mogućim Merzovim nasljednicima. Markus Söder nije potpisao pismo.
„Njemačkoj su potrebni pouzdanost i djelovanje“, poručili su premijeri, navodeći da zemlji nisu potrebne rasprave o kadrovskim pitanjima.
Merzovo ime, međutim, u pismu nije navedeno.
Autori upozoravaju i na širi evropski kontekst te izbore koji naredne godine slijede u Francuskoj, Italiji, Poljskoj, Španiji i Grčkoj, uz poruku da je Evropi potrebna „stabilna i snažna Njemačka“.
Razmjere unutrašnje političke krize dodatno su postale vidljive nakon Merzove odluke da otkaže planirano putovanje na Generalnu skupštinu Ujedinjenih nacija u Njujorku naredne sedmice.
Prema riječima visokog njemačkog zvaničnika koje prenosi POLITICO, kancelarovo „prisustvo potrebno je u Berlinu“.
Umjesto međunarodnih sastanaka u Njujorku, Merz će tako ostati u Njemačkoj dok se u njegovoj stranci odlučuje može li preživjeti još jedan težak izborni vikend.
