Tačno prije četvrt vijeka, u hladnom decembru 2000. godine, izašao je prvi štampani broj magazina BUKA. Cijeli tiraž tada je planuo. Format časopisa, drugačiji od uobičajenih, bočno listanje, pokazao se kao pun pogodak, dok su tekstovi i autorski pristup privukli pažnju publike. „U svakom broju imali smo i 12 tabli autorskog stripa. Bili smo drugačiji, slobodni do daske“, prisjeća se glavni i odgovorni urednik Aleksandar Trifunović.
BUKA je nastala kao mala oaza istomišljenika i generacijski projekat, nastao iz želje da potištenost postratne generacije ne preraste u samoponištenje. Magazin je pisao iz drugačijeg ugla, obrađivao teme koje su drugi često gurali pod tepih i sukobljavao se s većinskim narativima, ma gdje se oni nalazili. „Magazinu sam dao ime BUKA jer je trebalo da bude vrisak, nasušna potreba da se razbije tišina, da se prekine ćutanje“, naglašava Trifunović, dodajući da je jedan profesor svojevremeno komentarisao: „Nemojte njih puno čitati, oni ne poštuju pravila.“
Od samog početka ništa nije garantovalo opstanak magazina. Svaka godina donijela je svoje izazove – pritiske, kritike, pa čak i prijetnje. Ipak, BUKA je opstala i rasla, privlačeći sve veću publiku, a sadržaji su se proširili od tekstova do podcasta i video formata, koji danas svakodnevno stižu do ljudi širom Bosne i Hercegovine i regije.
„Prije nekoliko dana, na jednom regionalnom panelu, govorio sam o budućnosti. Tema je bila kakav će svijet izgledati za novih 25 godina, kada ovo naše danas nekom postane prošlost. Pomislio sam, da mi je 2000. neko rekao da će BUKA, koja je startovala sa 5.000 primjeraka, jednog dana dostići brojke i publiku koje danas imamo, rekao bih mu da se šali“, prisjeća se Trifunović.
