Loše ceste, sve više vozila i nikad više bahatih vozača

Nesavjesni vozači: Viralni sadržaj koji otkriva dublje probleme

Ne morate tražiti po društvenim mrežama, snimci nesavjesnih vozača koji su postali nezaobilazni dio balkanskog interneta, uz pomoć algoritma pronaći će vas. Vožnja u kontra smjeru ili niz stepenice, preticanje preko pune linije u krivini, vožnja trotoarom, prolazak kroz crveno svjetlo, agresivno guranje u kolonu, brzina veća od 200 km/h, parkiranje gdje se stigne.

Ovi snimci nisu samo zabava - oni su ogledalo dubljeg problema. Kada je društvo naviklo da se pravila ne poštuju i da nema posljedica, cesta postaje džungla gdje jači, agresivniji i bezobzirniji diktira tempo.

Posebno je zabrinjavajuće koliko ovi snimci postaju viralni ne zbog zgražavanja, već zbog divljenja. Komentari tipa "kralj", "legenda", "ma pusti ih", "ne mogu ti ništa", "najači si" itd., normalizuju ponašanje koje direktno ugrožava živote. Mladi vozači gledaju ove snimke i uče da je bahato ponašanje na cesti normalan i prihvatljiv folklor u saobraćaju.

Ali problem nije samo u individualnoj bezobzirnosti. Gdje je policija, gdje su kamere, a prije svega gdje je sistem kazni koji bi odvraćao od ovakvog ponašanja? Kod nas je sasvim normalno nakupiti desetine hiljada maraka novčanih kazni, pa i dalje upravljati vozilom, registrovati ga i preprodati. U zemljama s razvijenijom saobraćajnom kulturom, jedan ovakav prekršaj može koštati vozača dozvole i hiljada eura kazne. Kod nas? Često prođe nekažnjeno, ili sa simboličnom kaznom koja nikog ne plaši.

Rezultat? Svaki treći ili četvrti vozač misli da pravila ne važe za njega. To nije pretjerivanje - dovoljno je stati na bilo koju raskrsnicu i brojati koliko automobila prođe kroz kasno žuto svjetlo ili koliko njih (ne)koristi žmigavce, ili koliko njih drži sigurnu distancu.

Pucamo po šavovima

Naše ceste pucaju po šavovima, a pucamo i mi. To je stvarnost s kojom se suočavamo svaki dan. Infrastruktura iz prošlog vijeka pokušava se nositi sa potrebama 21. stoljeća i jednostavno ne uspijeva. Ali budimo iskreni - mi sami takođe doprinosimo tome.

Svaki put kada nekome odbijemo dati prednost, kada nepotrebno blokiramo traku, kada parkiramo gdje ne smijemo - posebno na invalidsko mjesto, svaki put kada vozimo bahato i snimamo se za Instagram - doprınosimo dubljem problemu.

Rješenje nije samo u građenju novih cesta ili parkinga - to je dio neophodnog mozaika. Trebamo i bolju infrastrukturu i bolje vozače i rigorozniji tehnički pregled, a ne kratku i uhodnu ceremoniju. Jedno bez drugog neće riješiti problem. Možemo graditi autoputeve koliko hoćemo, ali ako se na njima vozi nesavjesno i ako vozimo neispravne automobile nećemo ništa postići. Možemo sprovoditi najstrožije kazne, ali ako ljudi nemaju gdje parkirati ili ako javni prevoz ne funkcioniše, kazne neće promijeniti navike.

Infrastruktura i vozačka kultura su ogledalo društva. Zato pitanje nije da li možemo nastaviti ovako, nego šta mi možemo uraditi da ovo poboljšamo. Moramo krenuti od sebe ako bar malo želimo učiniti nešto po tom pitanju ili ćemo nastaviti gubiti sate u kolonama, kružiti po naseljima u potrazi za parking mjestom, gledati viralne snimke nesavjesnih vozača i čekati da se nešto promijeni samo od sebe.