Najavljeni protesti širom Bosne i Hercegovine, zahtjevi za sistemskom odgovornošću nakon tragičnih događaja u Sarajevu, ostavka Vlade Kantona Sarajevo i sve glasnije optužbe za netransparentnost javnih preduzeća. Jesu li institucije zakazale i mogu li mladi zaista natjerati sistem na promjene? O tome smo u "Danu uživo" na N1 razgovarali s novinarkom Kristinom Ljevak Bajramović.
N1: U subotu najavljeni protesti u više bh. gradova, može li doći do konkretnih promjena?
Ljevak Bajramović: Mislim da su ove koje su se već dogodile dovoljan povod da se istraje. Mislim da su nas mladi ljudi ohrabrili umjesto da je obrnuto. Mi njih ne smijemo remetiti, trebamo ih podržati onako kako smatramo da je napotrebnije i ako nemamo šta pametno da dodamo i da pružimo konkretnu podršku, onda se trebamo izmaći, popustiti tastature i gledati kako se nova generacija pretvorila u jednu ozbiljnu snagu kojoj smo pronalazili niz zamjerki jer su odrasli u potpuno novom dobu, zato što čitaju sažetke lektira na internetu, a ne čitaju od korice do korice knjige koje nisu namijenjene određenim uzrastima niti su ikad bile. Vjerujem da ovi mladi mogu mnogo, jučer u Banjaluci su bili protesti podrške Sarajevu zbog ove velike tragedije koja se desila, naravno nije bilo onoliko ljudi koliko bi se trebalo očekivati, ali korak po korak kao što ja volim reći kada imam neki veliki rok koji ne smijem probiti na plećima 'kako da miš pojede slona' - zalogaj po zalogaj. Svaki taj krug će se širiti ja sam u to uvjerena i sve vrijeme otkako su počeli protesti vjerujem da će se ta podrška mladima širiti i smatram da je ovo prilika da se mladi ljudi iz BiH istinski upoznaju i shvate da nacionalistička retorika kojom smo kontaminirani 30 i više godina nije jedini motiv i tema u ovoj zemlji i da postoje i druge.
N1: Vi ste u jednom gostovanju naveli da su smrt Erdoana Morankića, povrede 16-ogodišnje djevojke posljedica sistemskog kolapsa. Mladi traže imenovanje stručnih rukovodilaca na sve upražnjene funkcije u nadležnim institucijama. Imamo li mi dovoljno stručnih kadrova, s obzirom na dugogodišnji odliv stanovništva iz BiH, a ima li i generalno volje za to?
Ljevaković-Bajramović: Da volje ima nisam sigurna, ali isto tako pored postavljanja stručnih kadrova mi bismo mogli pokušati, kada već postoji nesvakidašnja za BiH vrsta entuzijazma i pozitivnog naboja, pokušati istrajati u zahtjevima za formiranjem ekspertske vlade kako se ne bi desio apsurd nakon ovog igrokaza kada je jedna stranka iz koalicije srušila vladu i otišla u opoziciju s namjerom da uživa sve privilegije u tehničkom mandatu koje te pozicije podrazumijevaju. Ekspertska vlada i eksperti i ekspertice na pozicijama u državnim, odnosno javnim preduzećima, bio bi konačni prvi korak ka depolitizaciji javnih preduzeća i ka vraćanju povjerenja ljudi u institucije i one ljude koji ih predstavljaju.
Jeste, mnogi ljudi su otišli iz ove zemlje, ali upravo zapošljavanjem podobnih, a ne sposobnih, ovaj narod su pokušali i djelimično uspjeli uvjeriti kako ova zemlja nema stručnjaka ili stručnjakinja, odnosno eksperata i ekspertica. Ja sam uvjerena da ih ima dovoljno. Neke od tih ljudi poznajem, neki bi se možda vratili u ovu zemlju kada bi imali dovoljno razloga. Postoji jedan opravdan strah, a to je: da li će ozbiljni ljudi, bez mrlja u karijeri i bez političke prošlosti, prihvatiti se politike, zbog toga što je to zaista jedan beščastan posao ispao u našoj zemlji — i ne samo u našoj zemlji. Ja znam neke ljude koji su ulazili u ovim posljednjim godinama u političke partije koje su se zalagale za određene progresivne ciljeve, građanstvo, upravo ekspertske izbore na rukovodećim pozicijama, i onda su te iste osobe sa svojom ekspertizom bile ugrožene unutar vlastitih partija i odlazile iz tih partija. Uspjeh pojedinih članova, najčešće članica, u partijama vladajuće trojke se kažnjavao na narednim izborima. Žene su uklanjane sa predizbornih lista, stavljane na neko periferno mjesto.
Tako da, ako se nađe dovoljan broj entuzijasta, ja vjerujem da je moguće imati eksperte na pozicijama u javnim firmama i eksperte u budućoj vladi, kako ne bismo dozvolili ovima da se baš “ukopaju” ne samo do izbora, nego jako dugo. Kod nas traje formiranje vlasti, pa bi se to lijepo sve “oposlilo” onako kako su navikli. Na kraju krajeva, znamo koliko je vlada premijera bivšeg Fadila Novalića bila dugo u tehničkom mandatu. Kod nas stvarno stvari toliko ne funkcionišu da je potpuno svejedno da li je vlada u legitimnom ili tehničkom mandatu.
N1: Sad kad spominjemo i samu ostavku Vlade Kantona Sarajevo, odnosno premijera koji je doveo čitavu vladu da sada bude vlada u ostavci — vi navodite da bi možda trebalo imenovati tu ekspertsku, ali opet znamo da je po zakonu Skupština Kantona Sarajevo je ta koja imenuje vladu. Da li bi bilo volje u Skupštini imenovati takvu vladu? Jer vidimo da već traju izjave opozicije da će ostati ova vlada u tehničkom mandatu, da i dalje koriste sve svoje beneficije koje se nude ministrima, da će tako biti sve do oktobra, pa i dok se nova vlada ne izabere. Da li bi onda bilo volje u skupštinskim klupama izabrati eksperte?
Ljevak-Bajramović: Ja to često također govorim. One prošle nisam znala i nisam sretala — mislim na onih 30 godina ranije. Neke od ovih znam, i to jako dobro, i zaista mislim da neki od tih ljudi koji sjede u Skupštini Kantona Sarajevo imaju kapaciteta da se izbore za tako progresivne odluke. Ima ih 18. Ali ne znam ih sve i ne znam koliko bi uopšte nekome kome nije u interesu da bude ikakav red, već da se oni sami “vrate” nekada — svejedno jedni ili drugi — bilo u interesu da insistiramo na ekspertskoj vladi. Ali vidjet ćemo. Najvažnije je ne odustati. Najvažnije je iskoristiti zaista sutrašnji dan, kakvo god da bude vrijeme — grmilo, sijevalo — svejedno je, i izaći na proteste. Kad sam kod vremena, meni je zanimljivo koliko su u ovoj zemlji ljudi izgubili povjerenje prema institucijama, političarima, prema različitim pojedincima koji su na pozicijama donošenja odluka, da je nama naš prekrasni meteorolog Nedim Sladić postao čovjek od najvećeg povjerenja u ovoj zemlji. Jer kad sam rekla “neovisno o vremenu da izađemo sutra”, pomislila sam: nisam vidjela šta je Sladić prognozirao za vikend. U normalnim društvima meteorolog je čovjek koji radi svoj posao. U našem društvu je, s jedne strane, Sladić čovjek s razlogom od povjerenja, a s druge strane — i to opet govori o našoj mentalnoj strukturi — čovjek koji je kriv za vremenske nepogode. Tako da: hajmo za početak izaći u subotu na proteste, odnosno sutra u 12 sati ispred Zemaljskog muzeja BiH i u drugim gradovima gdje se bude organizovalo, a neka se ekspertskom vladom i bilo kojom drugom vladom bavi Skupština.
N1: Vi pozivate izlazak na proteste, s druge strane — na društvenim mrežama od početka i danima već traju polemike o tome da li su protesti politički instruisani. S druge strane, izvlače se biografije određenih ljudi koji su rekli zapravo da nisu tu kao organizatori. Koliki je izazov zapravo mladima da u ovom trenutku ostanu van politike i na taj način traže da se nešto mijenja, a da ih se upravo ne proziva u ovakvim komentarima i nije riječ samo o organizatorima. Mnogi koji su i nama davali izjave bili su predmet različitih komentara. Kako da im se održi volja i da zanemare te komentare — i na društvenim mrežama, pa i jednih o drugima?
Ljevak-Bajramović: Da ne bih sad nešto teoretizirala, imam jedan vrlo jednostavan praktičan savjet: neka odu ti mladi ljudi i pogledaju na pretraživačima sve ono što se o meni pisalo 2019. godine. Ako sam ja to preživjela — svako će. Njihov osnovni mehanizam, svih ovih koji su protiv bilo kakvih promjena, je naravno da demotiviraju ljude koji se bune. Ja od tih 2019. nisam… i tada, ja ponekad kad mi neko nešto pošalje, uvijek molim ljude da mi ne šalju negativne komentare o meni — ne moraju ni pozitivne — ali postoji nešto u tome. Njihov cilj je da ljude uplaše, da ih dovedu u poziciju da se brinu za vlastitu porodicu. Pričamo opet o mladim osobama koje se vjerovatno teže izbore s komentarima, naravno. Pogotovo što imamo sad jedan specifičan korpus odluka i problema koji podrazumijevaju nezgodnu poziciju i nastavnika i nastavnica. Ne može se tako — razumijem ih — pustiti djecu da idu s nastave, a s druge strane mogu se desiti razne zloupotrebe: da recimo roditelji pravdaju izostanke, pa onda djeca kažu da su na protestu, a nisu, istovremeno nisu ni u školi, pa su na nekom trećem mjestu.
Iz moje cjeloživotne anarhične perspektive ja uvijek kažem: da sam srednjoškolka, baš bi me zanimalo koliko imam neopravdanih nije me zanimalo u to vrijeme, ali prijatelji da ne mogu na ekskurziju? Pa mogu se sami organizovati, biće punoljetni u četvrtom razredu. Ako u četvrtom idu na ekskurziju — na kraju krajeva, eto prilike da se ukloni monopol određenih agencija koje organizuju te ekskurzije. Neka se sami organizuju. U tim godinama, kada idete negdje sa svojim društvom, potpuno je svejedno da li ste u Lloret de Maru, gdje se najčešće ide, ili ste u nekom drugom mjestu. Tako da, djeco, biće ekskurzija — samo je važno da bude i nas. Mislim da je beskompromisnost nešto što nam jedino može donijeti rezultat. Bilo koja vrsta kalkulacije ne isplati se ni kratkoročno, a pogotovo dugoročno.
N1: Jedan od najglasnijih i najisticanijih zahtjeva je onaj zahtjev za transparentnom istragom. I odmah smo nekako prvih dana imali prvo ročište gdje je rečeno da je nesreća izazvana ljudskim faktorom — i da li je to bacilo sumnju zapravo na samu objektivnost istrage?
