Osnivač Sandžačke demokratske partije i sadašnji predsjednik Socijaldemokratske partije Srbije Rasim Ljajić je za internet portal Radio televizije Novi Pazar govorio o incidentu u Priboju, odnosima između bošnjačkih stranaka, političkim prilikama u Srbiji i regionu, ali i drugim aktuelnim temama. Intervju prenosimo u cjelosti
Da li Vas je iznenadio ovaj incident u Priboju, s obzirom da se sticao utisak da su međunacionalni odnosi u Sandžaku sasvim dobri?
- Iskreno, mene jeste iznenadio, a posebno ovako primitivan i javno manifestiran nacionalisticki ispad. Znači, nije bilo dovoljno što se to dogodilo, nego je to neko snimao, pa se još hvalio time što će sve to učiniti dostupnim javnosti. A da stvar bude još tragičnija taj neko nije neki Pera Perić, već pripadnici granične policije što cijelom događaju daje posebnu političku težinu.
Kako ocjenjujete reakcije u Sandžaku, Srbiji i regionu na ova dešavanja?
- Niko normalan ne može ovakve stvari ne osuditi, niti se tu može naći bilo koja riječ koja ovu glupost može opravdati. Ti ljudi, kojih nažalost nije bilo malo, nisu samo povrijedili nacionalna i vjerska osjećanja Bošnjaka, oni su nanijeli ogromnu štetu instituciji u kojoj rade, a posebno državi u kojoj žive. Onaj snimak je obišao svijet, milioni ljudi su ga vidjeli, o njemu su pisali mnogi inostrani mediji, a svi postavljaju isto pitanje: da li je moguće da se ovo dešava 27 godina nakon završetka rata i da je nacionalizam još uvijek tako jak i razoran na ovim prostorima.
Da li su ili se samo čini reakcije u Srbiji izostale?
- Ono što sam ja mogao ispratiti, do ovog trenutka se oglasio predsjednik Vučić. I to je jako značajna stvar, posebno za Bošnjake u Priboju, koji su se osjećali nesigurno i nezaštićeno poslije onakvog izliva nacionalizma u njihovom gradu. Bilo bi više nego korisno da vidimo kakva će biti reakcija drugih državnih organa, a posebno Tužilaštva. Svako zataškavanje ovog slučaja može biti dodatno pogonsko gorivo za slične incidente u budućnosti. Država mora poslati jasnu poruku da se ovakve stvari neće tolerirati bez obzira da li su vinovnici Srbi, Bošnjaci ili neko treći.
Zašto bošnjačke stranke i institucije nisu bile aktivnije u internacionalizaciji ovog slučaja?
- Čuo sam i vidio takve primjedbe. To uglavnom govore ljudi koji su ostali da žive u devedesetim godinama. Pri tome zaboravljaju da se svijet dramatično promenio. Niti je tzv. međunarodna zajednica ista, niti je Milošević na vlasti u Srbiji, koji je, uzgred budi rečeno, svojim postupcima, čitav svijet okrenuo protiv sebe, niti su teme ljudskih prava na međunarodnom planu, tako visoko kotirane kao nekada. Sve je drugačije. Ako neko očekuje pomoć od ovakve međunarodne zajednice, bojim se da će se načekati.
Neki smatraju da je trebalo oštrije reagirati i postaviti ultimativne zahtjeve vlastima u Srbiji?
- Vrlo je lako biti hrabar ako si hiljadama kilometara udaljen od Priboja, a još je lakše biti popularan na daljinu pa preko Twittera davati savjete i prijedloge koji prijaju nečijim ušima, ali nažalost, ne rješavaju nijedan problem. I do mene su stizale takve “genijalne” sugestije da bošnjački predstavnici trebaju napustiti sve državne institucije dok se ne kazne počinioci ovog incidenta. Ja upravo smatram suprotno, da se jedino kroz institucije i demokratski pritisak može ovaj problem riješiti. Neko je to dobro konstatirao: previše hrabrosti a premalo mudrosti često vodi u pogibiju, previše mudrosti a premalo hrabrosti često vodi u poniženje. Baš zato moramo tražiti mjeru, balans, a prije svega biti realni u procjeni vlastitih mogućnosti.
