Liste čekanja su liste smrti. Adekvatnu terapiju ne mogu dobiti. Onkološki pacijenti umiru svakodnevno. Emotivnim performansom koji simbolizuje upravo umiranje žena oboljelih od raka dojke, sa ispisanim porukama, članice udruženja Renesansa pokušale su skrenuti pažnju na ove probleme.
Već 12 godina traje i borba Azre Babajić. Karcinom dojke, potom karcinom kostiju, terapije, zračenja.. Nažalost, metastaza se proširila cijelim tijelom, a da sve bude još teže, pomoć nadležnih izostala je.
"U suštini sam dobila odgovor da se liječim samofinansirajuće, zvala sam Tursku i druge, lijekovi koštaju 6300 evra koje treba da kupujem svako 21 dan, ja sam digla ruke od toga, ja to ne mogu, i kuću da prodam, ne postižem ništa.. Odustala sam, čekam da mi pomogne Bog, doktori pa možda naša država dobije taj lijek koji nam treba, ja se nadam da ću to ipak dočekati."
Mnoge, ipak, nisu dočekale. Umrle su na listama čekanja. Takva je bila sudbina i sestre Imele Kašibović. A istu borbu vode i Imela i njena majka Besima.
Besima Kašibović: "Teško je, ali borimo se..."
U toj borbi očekuju, kako navode, da se nadležni konačno osvijeste i da im omoguće adekvatno liječenje.
Imela Kašibović, Udruženje Renesansa:
"Da napokon revidiraju listu lijekova, da ukinu listu čekanja, da nam omoguće da imamo redovnu terapiju u kontiniutetu koju mi trebamo piti, nadam se da će neko barem imati neke empatije prema nama i da će reći dosta je više, sad ćemo početi da mislimo i na te ljude."
Jer do sada su, kažu, bili zapostavljeni.
