Piše: Milan St. Protić
Izgleda da me majčin sin nije dobro čuo. Zato moram da mu ponovim. GLASNIJE. I JASNIJE.
Ovo je moja optužnica. Tebi namjenjena. Ne tvojim satrapima i glasnogovornicima. Tvojim poslušnicima i siledžijama. Ne njima, nego tebi lično. Pravo u oči.
Kriv si po sljedećim tačkama:
Prvo, kriv si za pad novosadske nadstrešnice i smrt petnaest nevinih ljudi. Najkrivlji si i prvooptuženi. Ostali krivci su se povinovali tvojim naredbama. Zapovjestima i pritiscima. Njihova krivica dolazi poslije tvoje i izvire iz tvoje.
Drugo, kriv si za zloupotrebu izbornog postupka, za izborne manipulacije i preinačenja volje naroda. Vladaš na osnovu lažnih izbornih rezultata. Tvoja je vlast i nezakonita i nelegitimna. Ti si uzurpator vlasti.
Treće, kriv si za medijski mrak u Srbiji. Tebi lojalni mediji, ulagujući se tvom vlastodržavništvu, šire neistine, prostakluk i trivijalnost širom ove nevesele zemlje. Sistematski ispiraju mozgove ovdašnjeg građanstva ne bi li tvojoj taštini udovoljili. U toj nečasnoj raboti i sam učestvuješ, pojavljujući se po tim televizijama i u tim glasilima u besomučnim i uzastopnim nastupima samohvalisanja i besmislica uz najgore uvrede političkim protivnicima i neistomišljenicima.
„Trn u tuđem oku vidiš, balvan u sopstvenom ne vidiš“, majčin sine.
Četvrto, kriv si za normalizaciju svakovrsnog nasilja. Ti si uspostavio zakon divljaštva po kom je fizički jači i društveno moćniji uvek u pravu. I sve mu se može. Tvoji su batinaši „draga djeca“, patriote i dobrotvori. Tvoji su ortaci pojedinci i bande sa one strane pravde, kriminalci i zločinci, raznorazan polusvijet, ljudi sumnjivih biografija i još sumnjivijih poslova.
Peto, kriv si za nepojamnu pljačku ove države i ovog naroda. Jedino ti znaš kome tačno i kojim načinima se narodne pare slivaju u džepove. U džakove i na račune. Ti si rodonačelnik i glavni organizator korupcije što Srbijom hara poput najstrašnije zaraze. Ti si kriv za nevjerovatnu socijalnu nejednakost: što postoji mali krug užasno bogatih i vojska siromašnih. Što bogati svoje bogatstvo nisu stekli zaslugom i uspješnim radom u ravnopravnim uslovima, već tvojom suverenom voljom. Za njih ima koliko god ti se prohtje, ama za prosvjetare, poljoprivrednike, uboge i nesrećne, nikad nema više od milostinje.
