F. M.
Ratni gradonačelnik Osijeka, političar, pisac
i viši diplomata kao ambasador na Kosovu, Sjevernoj Makedoniji i Albaniji,
Zlatko Kramarić govorio je za Albania Daily News.
Ambasador je govorio o svojoj ratnoj poratnoj
karijeri, politici Slobodana Miloševića, Vukovaru.
Otvorena su i neka važna pitanja koja trenutno
pogađaju naš region i konkretno Bosnu i Hercegovinu.
Sukob između Srbije i Kosova se nastavlja, teška situacija u Bosni i
Hercegovini se pogoršava, i nastavljaju se sporovi između Hrvatske i Srbije. Da
li ste zabrinuti za trenutnu situaciju u regionu, i po vama koje lekcije bi
trebalo da se izuku ljudi u regionu iz prošlih krvavih ratova?
- U jednom od ranijih intervjua za
Albanian Daily News rekao sam da je politička situacija u regionu nije dobra. I
sva dešavanja poslije, igara oko Kosova, izostanak nastavka dijaloga Beograda i
Prištine, Dodikovi nastupi u Bosni, konfuzna situacija u Crnoj Gori, koja
dodatno je kontaminirana političkim aktivnostima Srpske pravoslavne crkve,
ostavka premijera Sjeverne Makedonije Zorana Zaeva nakon neuspjeha njegove
stranke, ali i DUI, najveće albanska stranka na sjeveru Makedonija, koja je
najvažniji koalicioni partner makedonskih Socijaldemokrata, na lokalnim
izborima (zanimljivo, i stranka Albina Kurtija je doživjela neuspjeh na
lokalnim izborima) pokazuju da je moja izjava bila više nego tačna. To me ne čini sretnom osobom.
Region je još uvijek bure baruta. Balkanski
političari vole ponoviti sve greške koje su napravili mnogo puta kroz
historiju. I u tim aktivnostima su veoma uporni. Međunarodna zajednica, po
pravilu, kasni sa svojim reakcijama, a i kada reagira, ta reakcija je
neadekvatna. Konačno, svi sporazumi, i Kumanovski, i Ohridski, i Dejtonski,
nisu riješili suštinski problem, što je dovelo do sukoba - ostavili su ga otvorenim. Svi ovi sporazumi
nudili su samo parcijalna rješenja problema, zaustavljanje vojnih aktivnosti,
ali su ostali problemi, od neriješenih međunacionalnih odnosa do nedefiniranih
političko-društvenih odnosa. Dozvolili su da svako od uključenih na svoj način
tumači ove sporazume. Umjesto jednoznačnosti, imamo pravu kakofoniju
suprotstavljenih, nepomirljivih političkih glasova, stavova…
