Uveliko traje još jedna predizborna kampanja. Bilbordi nasmijanih lica preplavili su gradske raskrsnice, a političke poruke o reformama, evroatlantskim integracijama i opštem napretku dopiru sa svih medijskih kanala i društvenih mreža. Danima već slušamo, a sve do početka oktobra naslušat ćemo se još mnogo toga. Pred nama je još jedan dobro uigrani krug obećanja za koja se vjerni birači nadaju da će ih nekada, neko konačno sprovesti u djelo.
Ipak, sudeći po četiri godine koje živimo pod palicom aktuelne vlasti, a poučeni i višedecenijskim iskustvom prethodnih garnitura, teško je vjerovati u bilo kakav iznenadni zaokret. Istina, ovi su za četiri godine u svemu nadmašili trenutne opozicionare za vrijeme njihove vladavine. Razlika između političke retorike i svakodnevnog života građana Bosne i Hercegovine nikada nije bila oštrija, a gorka realnost iz dana u dan demantuje šarene stranačke letke i predizborne spotove.
Komunalni kolaps i narušeno dostojanstvo
Najbolja ilustracija tog jaza vidi se u ranim jutarnjim satima u glavnom gradu. U Sarajevu, u samo četiri sata i trideset minuta - vode nema. Scena koja više podsjeća na ratne i posleratne godine nego na svakodnevicu jednog evropskog glavnog grada u 21. vijeku postala je uobičajena rutina. Redukcije vodosnabdijevanja više nisu ni vijest u dnevnim biltenima, već tihi pristanak društva na potpunu funkcionalnu nesposobnost sistema.
Dok česme presušuju u ranim jutarnjim satima, gradom se širi neprijatan miris nagomilanog otpada. Smeće se ispred stambenih zgrada i na javnim površinama ne odvozi danima, stvarajući divlje deponije u srednjim i užim gradskim zonama. Osnovne komunalne usluge, koje građani uredno plaćaju kroz svakomjesečne račune, otkazuju poslušnost jedna po jedna, ostavljajući stanovništvo u čudu kako je moguće da se u 21. vijeku raspadaju najosnovniji urbani servisi.
Podstanari inflacije: Od hljeba do energenata
Gospodarski pritisak na prosječno bh. domaćinstvo u međuvremenu je prešao sve granice podnošljivog. Inflacija je u potpunosti pojela i obezvrijedila skromna, pompozno najavljivana povećanja plata i penzija, ostavljajući većinu stanovništva na samoj ivici egzistencije. Pogled na cijene u trgovinama, mesnicama i na benzinskim pumpama objašnjava zašto građani doslovno jedva sastavljaju kraj s krajem.










