Hrvatska nacionalistička politika u Bosni i Hercegovini uvijek je željela isto što i srpska. Želi to i sada, upozorava dr. sci. Amir Kliko, priznati bosanskohercegovački historičar i viši naučni saradnik u Institutu za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu.
Ova izjava dolazi nakon što je u zagrebačkom Hotelu Dubrovnik održana dvodnevna konferencija "TradFest", u organizaciji ultrakonzervativne fondacije Vigilare i Ordo Iuris Hrvatske, uz podršku američkog think tanka Heritage Foundation, za koji radi hrvatski lobista Max Primorac. Podsjetimo, na skupu je predstavljena karta unutrašnje podjele BiH na tri etnička entiteta.
Od Sporazuma "Cvetković – Maček"
Kako navodi dr. Kliko, u odnosu na srpsku poziciju razlika je u tome što hrvatska nacionalistička/velikodržavna politika nikada nije mogla "prva pokrenuti proces" i što je nasuprot sebe imala srpsku velikodržavnu politiku prema Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pa se nastojala ostvariti "kada ga otpočnu drugi".
- Razlog tome je što ima preslabe resurse da ide prva i samostalno – kako iz Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, tako i unutar nje. Naročito kada ispred sebe ima mnogo moćniju srpsku nacionalističku/velikodržavnu politiku. Još sredinom tridesetih godina 20. vijeka shvatila je da mora sarađivati s jačom stranom, odnosno srpskom. Odatle Sporazum Cvetković – Maček. Tako se prvi put i djelimično ostvarila s Banovinom Hrvatskom, koja je potrajala do aprila 1941. godine - rekao je Kliko.
Pod zaštitom moćne nacističke Njemačke, podsjeća Kliko, uspjela se u Bosni i Hercegovini ostvariti u cjelosti, do Drine.
- S obzirom na demografsku strukturu bosanskohercegovačkog društva, u kojem su Bošnjaci i Srbi predstavljali preko 80 posto stanovništva, mogla je opstati samo osloncem na Bošnjake, jer Hrvata nije bilo ni približno dovoljno. Srbi su bili prva i najveća opasnost za Nezavisnu Državu Hrvatsku i trebalo ih je fizički ukloniti iz nje. Zbog toga je NDH odgovaralo da Bošnjake i Srbe međusobno suprotstavi, da jedni drugima smanje broj u Bosni i Hercegovini - naveo je.
Međutim, komunisti su na koncu tog rata svima pomrsili račune, dodaje.
- Porazili su NDH i nisu povratili Banovinu Hrvatsku. S njihovom propašću ponovo su oživjele stare velikodržavne želje. Iz Zagreba su inicirani razgovori s Beogradom u vezi s novom podjelom Bosne i Hercegovine. U tom cilju formirane su tzv. hrvatske zajednice Bosanska Posavina i Herceg-Bosna (par mjeseci prije Republike Srpske). Njihova jedina svrha bila je politička destrukcija Bosne i Hercegovine, koja je trebala dovesti i do njene teritorijalne podjele i priključenja njenih odcijepljenih dijelova Hrvatskoj. To se jasno očitava iz izjava Ike Stanića (predsjednik HZBP) i temeljnih akata HZHB - ističe dr. Kliko.
Strah od srpsko-bošnjačkog dogovora










