"Čuvajte svoj džemat, svoje porodice i komšiluk. Brinite o ljudima, prepoznajte među njima čestite i povezujte se u dobru. Pomozite slabijima, jačajte ih; bit ćemo tako svi jači i sigurniji. Neka vam data riječ bude svetinja, a vjera snaga koja vas vodi Pravim putem. Neka čast i obraz budu ono što se brani po svaku cijenu, a poniznost i pokornost".
Reisul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein Kavazović održao je danas hutbu u Sanskom Mostu, gdje je govorio o iskušenjima kao sastavnom dijelu ljudskog života, potrebi ustrajnosti u vjeri i važnosti zajedništva u vremenima izazova.
Posebno je podsjetio na pouke iz života Božijih vjerovjesnika, ističući da su strpljenje, moralna postojanost i čuvanje date riječi temelj opstanka pojedinca i zajednice.
U hutbi je ukazao i na simboliku hadža kao puta duhovnog sazrijevanja i suočavanja s kušnjama, pozivajući vjernike da jačaju međusobnu povezanost, čuvaju porodicu, džemat i komšiluk te budu spremni za izazove koji će sigurno doći.
Govoreći u Sanskom Mostu, reisul-ulema je evocirao i sjećanje na ratna stradanja i obnovu ovog kraja, poručivši da se sloboda, mir i dostojanstvo čuvaju vjerom, solidarnošću i odlučnošću da se suprotstavi svakom obliku zla.
Njegovu hutbu prenosimo u cijelosti:
"Hvala Allahu riječima kojima se puni Mizan na Sudnjem danu.
Hvala Allahu Koji je poslao Svog Vjerovjesnika s Uputom i Istinom i koji nam je prenio Njegovu riječ, u njenoj jasnoći i ljepoti. Neka je blagoslov i spas na njega, na njegovu porodicu i ashabe i na sve njegove sljedbenike na Pravome putu.
Poštovana braćo u vjeri!
Drago mi je da sam danas s vama na džuma-namazu u našem Sanskom Mostu, mjestu našeg stradanja, borbe i nade. Drago mi je da vas vidim u vašim domovima nakon velikog iskušenja, još veće borbe i sjajne pobjede. Radostan sam što sam u gradu koji nam je svima danas istinsko nadahnuće i u kojem se na svakom koraku osjeti taj damar snage i odlučnosti da se ustraje. Molim Uzvišenog da vas čuva od svakog belaja.
Kada nastupe mjeseci ešhurul-huruma, znak je to da nam se približavaju obredi hadža. U njima je Allah, dž.š., zabranio ljudima svaku vrstu nasilja i agresivnog ponašanja. To su mjeseci mira u kojima je svako dobro uvećano, a svako nasilje kažnjivo i osuđeno. U ovim mjesecima nam je propisana peta islamska dužnost, hadž – onome ko može da je obavi. Jednom prilikom je pitan o tome kome je hadž obavezan, pa je Vjerovjesnik rekao: Hadž je jedan puta u životu, a onaj koji ga obavi više puta, to mu je nafila.
Naši hadžije se spremaju za put i za nekoliko dana će krenuti prva grupa. Mi i s ovoga mjesta upućujemo dovu za njihov hajirli put, da u zdravlju obave obrede hadža, da im ga Allah, dž.š., primi i oprosti grijehe.
U ovim danima su nam upućene važne poruke, koje trebamo pažljivo slušati i truditi se da ih razumijemo. Hadž je putovanje, a svako putovanje je podložno iskušenjima i poteškoćama.
Uzvišeni Allah je rekao:
Hadž je u određenim mjesecima; onome koji se obaveže da će u njima obavljati hadž, nema sastajanja sa ženama, i nema ružnih riječi, i nema svađa u danima hadža. A za dobro koje učinite Allah zna. I onim što vam je potrebno za put opskrbite se. A najbolja opskrba je bogobojaznost. I Mene se čuvajte, o razumom obdareni!
Iskušenja mogu biti velika i niko nije izuzet od njih. Oni koji su bili Božiji miljenici, koje nam je On slao kao Svoje vjerovjesnike, još više su im bili izloženi. Allah ih navodi za primjer, kako bismo iz njih učili i pouku primili.
Iskušenja Allahovih vjerovjesnika nam mogu poslužiti kao paradigma. Iz njih su generacije muslimana stoljećima učile da su kušnje, pa i one najveće, dio ljudskih života, i da se događaju i pojedincima i zajednicama ljudi.
Adem, a.s., iskušan je s obećanjem, jer je iznevjerio datu riječ da se neće približavati zabranjenom drvetu i da neće jesti njegov plod. Kada ju je pogazio, Allah ga je prognao iz dženneta. Od tada i Adem i njegovo potomstvo žive u stalnom traganju za mirom i podnose iskušenja. To je pouka koju bismo trebali crpiti iz njegova primjera. Poštivanje naredbi i zabrana, moralnih i pravnih propisa, donosi mir i jača povjerenje u zajednici ljudi, a njihovo nepoštivanje donosi nemir i patnju.
Prisjetimo se i riječi Nuha, a.s.:
Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista pozivao, ali ga je pozivanje moje još više udaljilo. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokrivali – bili su uporni i pretjerano oholi.
Kada je Allah odlučio da ih kazni zbog nemorala i oholosti i zbog toga što su granice zla prelazili, naredio je Nuhu, a.s., da sagradi lađu koja će njega i njegove sljedbenike u Istini povesti u luku spasa. Prema tome, spas je uvijek u istini i dobroti, a nikada u laži i oholosti. I dok slijedimo put istine, mi ne možemo sjediti skrštenih ruku, već moramo stalno praviti lađu spasa, koja će nas povesti na sigurno mjesto i spasiti od potopa, onako kako je to činio Nuh, a.s. Ta lađa mora biti široka za sve one koji traže spas od nemorala i nasilja, od laži i oholosti. A životna kušnja obuhvata sve. Nema garancije ni za koga, ni za vlastitu djecu. Iskušenje koje je doživio Nuh, a.s., sa svojim sinom, pouka je svima nama. Allahu, nemoj nas i djecu našu staviti na kušnju na koju si stavio Nuha, a.s., i njegov narod.
Iz primjera Ibrahima, a.s., i njegovog životnog puta možemo danonoćno učiti. On je prošao težak put iskušenja: prvo sa svojim ocem, potom sa suprugom i na kraju sa svojim sinovima. Sa svakim iskušenjem se suočio hrabro, s tvrdom vjerom u ispravnost svoga puta i povjerenjem u svoga Gospodara. Razišao se s ocem zbog vjere u jednog Boga; suprotstavio se faraonu u odbrani časti svoje supruge; održao riječ i zavjet Bogu da će žrtvovati ono za čim je najviše žudio. Ibrahim, a.s., nepokolebljivo je stajao iza svojih uvjerenja; stajao je hrabro i odlučno pred zulumćarom, braneći čast svoje supruge, a stajao je ponizno pred datim obećanjem i onda kada se činilo da je na njegovu štetu. Iskušenja ga nisu pokolebala. Stajao je uspravno, usprkos tlačenju i progonu, a snagu je crpio iz vjere, za istinu za koju se zalagao i pravdu koju je zahtijevao. Ibrahim, a.s., primjer je ustrajnosti i nepokolebljivosti koja u naše živote unosi nadu da se vjerom, odlučnošću i držanjem date riječi mogu savladati svi izazovi.
I na kraju, želim vas podsjetiti na životni put posljednjeg Allahovog vjerovjesnika Muhammeda, a.s. Odrastao je kao siroče u siromaštvu i u borbi za puko preživljavanje. On je primjer da su vjera i ustrajnost unutarnja snaga koju posjedujemo i na koju uvijek možemo računati, bez obzira u kakvim životnim prilikama se našli.
I danas među nama odzvanjaju njegove riječi izgovorene amidži mu Ebu Talibu: Tako mi Allaha, kada bi mi dali sunce u desnu a mjesec u lijevu ruku da odustanem od ovoga puta pozivanja u vjeru, ja ne bih odustao. Vjerovjesnik nas je podučio da ima nešto vrednije od ovoga svijeta, od položaja i moći, od prestiža i utjecaja, a to su univerzalne vrijednosti na koje Bog poziva: moral, pravo, jednakost i pravda, solidarnost i bratstvo u zajednici ljudi.
Zato, moramo gledati naprijed i kretati se! Ali, s vremena na vrijeme moramo se i okrenuti nazad i pogledati put koji smo prešli. Nije davno bilo kada su naši očevi i majke ispraćali nas s dovom i hrabrili nas da se suprotstavimo zlu koje nas je bilo snašlo. Morali smo hrabro stati pred tim zlom i pogledati mu u lice, ne pitajući za cijenu koju ćemo platiti.
Postoje vremena kada nikakve računice nisu relevantne. Postoje ljudi koji preuzmu rizik, iako im je život jedino s čim ulaze u borbu. Mi ne znamo što nosi dan, a što noć. Ali, znamo da je zapisano u Kurʼanu:
Trudite se na Božijem putu iskreno se boreći...
Uvijek se možemo pozvati na primjer onoga za kojeg nam je naš Gospodar rekao da u njemu imamo divan uzor. Njegov životni put, i put Adema, a.s., Nuha, a.s., Ibrahima, a.s., Musa, a.s., Isaa, a.s., i drugih vjerovjesnika za nas su putokazi što nas može čekati u budućnosti, pojedinačno i zajedno.
Sada živimo u miru, ali moramo biti svjesni da će sigurno doći novi izazovi i iskušenja. Trebamo se spremati, jačati našu vjeru i naše zajedništvo. Ujedinjeni, možemo se suprotstaviti svakom zlu; razjedinjeni postat ćemo plijen zvijeri koja vreba svoju priliku.
Čuvajte svoj džemat, svoje porodice i komšiluk. Brinite o ljudima, prepoznajte među njima čestite i povezujte se u dobru.
Pomozite slabijima, jačajte ih; bit ćemo tako svi jači i sigurniji. Neka vam data riječ bude svetinja, a vjera snaga koja vas vodi Pravim putem. Neka čast i obraz budu ono što se brani po svaku cijenu, a poniznost i pokornost Bogu i poštovanje Njegove riječi vrlina koja vas krasi.
Allahu Uzvišeni, ujedini naša srca u vjeri, učvrsti naše bratstvo u ljubavi, a našu snagu u jedinstvu i odlučnosti da branimo našu slobodu i mir.
Neka naša posljednja dova uvijek bude: Hvala Allahu Gospodaru svjetova."
(MINA)
