Penzije, računi, usamljenost, ali i trenuci radosti i zajedništva. Povodom Međunarodnog dana starijih osoba, pitali smo s čim se sve suočavaju građani treće životne dobi u Bosni i Hercegovini i zašto su nam centri za zdravo starenje potrebniji nego ikad?
Penzionerski dani u Bosni i Hercegovini daleko su od lagodnih, piše N1.
Za mnoge je svaki dan pitanje kako penzijom pokriti hranu, lijekove i račune dok cijene rastu:
"Kod mene nema zime. Ja imam svoju djecu pa mi oni pomognu. A kako je onima koji nemaju nikoga?", "Kako ko zna i umije, snalazi se na razne načine. Nešto od penzije, nešto od pomoći djece", "Najteže je živjeti s minimalnom penzijom, plaćati račune i ono ostalo rasporediti za drugo što ostaje", "Više ubija samoća jer su djeca po drugim zemljama", "Gledaj koliko ćeš imati u novčaniku, šta ćeš kupiti. Ako imadneš za hljeba, to će ti dobro biti", "Zavisi kako se ko snađe u životu. Jedni se prepuste sudbini, drugi se snalaze, biraju načine", "Kako ko organizuje svoj život. Mi smo obje penzionerke, ali družimo se, hodamo, putujemo... Za sve se nađe vremena i novca."
Bosna i Hercegovina istovremeno postaje sve starije društvo. Gotovo četvrtina stanovništva danas je starija od 65 godina.
"Prag gdje se već zemlje počnu brinuti je 10 posto. Prilično smo, kako to kažem demografskim rječnikom, stara populacija", rekla je Dubravka Bošnjak, ministrica civilnih poslova BiH.
"Imate demografsku sliku koja je trenutno promijenjena i bit će sve teža, tako da, kažem, imat ćete veliku populaciju osoba treće životne dobi, a nećete imati resurse da odgovorite zadatku", rekla je Sejdefa Bašić Hadžiavdić iz Udruženja Partnerstvo za javno zdravlje.
