U julu 2019. bivši policajac iz Velsa gledao je uživo kako je jednom od najozloglašenijih ratnih zločinaca u Evropi 20. vijeka njegova 40-godišnja kazna povećana na doživotnu.
Howard Tucker je osjetio "perverzno zadovoljstvo" zbog zaprepaštene reakcije političkog lidera bosanskih Srba Radovana Karadžića na izricanje presude. Masovni ubica proglašen je krivim 2016. godine za ubistvo hiljada ljudi tokom rata u BiH. Sada je njegova žalba pala", piše Welsonline.co.uk.
Ovaj mediji donosi veliku prilču o tome kako je, kao istražitelj ratnih zločina u Bosni i Hercegovini više od 16 godina, Howard, bivši detektiv iz južnog Velsa, doprinio da se i Karadžić nađe iza rešetaka.
"Gledajući iz kancelarija Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu, nadao se da će barem malo doprinijeti utjesi brojnim žrtvama ratnih huškača.
Otac troje djece napustio je svoj dom u Kardifu kako bi putovao širom BiH i prikupljao iskaze očevidaca i druge dokaze o zločinima počinjenim u ratu 1992-95. i godinama nakon njega.
Kao šef misije Međunarodnog krivičnog suda UN-a u BiH, imao je i užasan zadatak, zajedno sa svojim timom, da locira masovne grobnice, identificira žrtve i pronađe dokaze za masovna ubistva.
U julu ove godine pandemija je značila da Howard nije mogao prisustvovati izricanju presude bivšem vojnom vođi bosanskih Srba Ratku Mladiću. I njegova je žalba na osuđujuću presudu iz 2017. za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti odbijena.
Ali opet, osjećao je zadovoljstvo u ime žrtava i preživjelih koje je dobro upoznao.
Kako je policajac koji radi za CID u Kerfilu upao u svijet političkih i diplomatskih intriga u regiji i sukobu za koji priznaje da je malo znao?
Sa skoro 28 godina iskustva u policiji, Howard je tražio nove izazove kada mu je za oko zapela jedna objava.
Bio je u noćnoj smjeni krajem 1997. godine kada je u policijskoj publikaciji 'Weekly Orders' vidio da se traže britanski detektivi za pomoć u istrazi navoda o ratnim zločinima i zločinima protiv čovječnosti počinjenih tokom rata na Balkanu početkom 1990-ih.
48-godišnji otac troje djece mislio je da nikada neće biti prihvaćen, ali je ipak priložio svoju prijavu. Pratio je tok rata i nije zaboravio da je 1993. godine uključio TV i vidio pukovnika Boba Stewarta, komandanta britanskih snaga u srednjoj Bosni, kako ogorčeno govori zbog masakra 120 civila u selu Ahmići i poziva na međunarodni tribunal da istraži.
Etnički ukorijenjeni bosanski rat bjesnio je između 1992. i 1995. godine u Bosni i Hercegovini", piše Walles online.
Ovaj medij podsjeća na sastav Jugoslavije pred njen raspad.
Objašnjava i nacionalnu strukturu Bosne i Hercegovine, koja je bila multietnička.
"Nakon godina borbi između tri glavne grupe, jugoslovenska vojska i zapadne zemlje - uz podršku NATO-a - nametnule su primirje 1995. godine poznato kao "Dejtonski mirovni sporazum".
Do trenutka kada se Howard prijavio za istražitelja 1997. godine, dvije godine nakon završetka rata, procjenjuje se da je ubijeno 14.000 civila - 80% njih muslimani, uključujući više od 8.000 muslimanskih muškaraca i dječaka ubijenih u masakru u Srebrenici 1995. godine, zločinu kasnije proglašen genocidom od strane međunarodnog suda u Hagu.
Howard Tucker je bivši policajac Južnog Velsa koji je postao istražitelj UN-a za ratne zločine u Bosni i pomogao da se počinioci privedu pravdi.
Dok je objavljivao svoju prijavu, velški policajac znao je da ima vještine da pomogne da se odgovorni dovedu pred sud, ali i dalje nije mislio da će biti uspješan.
Pogrešio je.
Za nekoliko mjeseci od Howarda je zatraženo da se pridruži Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu, organizaciji koja je stvorena da istražuje i procesuira počinioce ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti koji su se dogodili tokom Balkanskog rata.
Velški detektiv je određen da radi sa istražnim “Timom 7” koji je istraživao navode o ratnim zločinima u srednjoj Bosni. Bio je veoma voljan da krene.
U aprilu 1998. Howard je ostavio svoju ženu Lyndu i djecu u Kardifu i odletio u Holandiju kao pomoć Gwent policije.
Tokom 16 godina sa timom, uključujući više od osam kao šef misije, Howard je putovao u udaljene dijelove Bosne prikupljajući izjave svjedoka i radeći sa forenzičkim stručnjacima na identifikaciji ostataka u masovnim grobnicama.
Razgovarao je sa ženama koje su izgubila sve muške rođake, uključujući i jednu čiji je muž upucan pred njom dok je njen sin tinejdžer očajnički pokušavao pobjeći skočivši sa prozora na prvom spratu.
Još jedna preživjela koju je dobro poznavao je Hatidža Mehmedović, koja je izgubila sina i muža kada su odvedeni iz Srebrenice.
Svaki muški član njene porodice je zaklan, a njena kuća u Srebrenici uništena.
Kada je rat završio i Hatidža se vratila u svoju porodičnu kuću, koju je obnovilo međunarodno udruženje, komšije Srbi su joj prijetili povlačeći prste preko grla.
Uvjeravajući Hatidžu i druge da podijele svjedočenje, blago rečeno velški istražitelj morao je pregovarati o prijetnjama, strahu i sumnji dok je putovao u područja u kojima ljudi nikada ranije nisu vidjeli stranca i svi su bili na nekoj strani.
Kao šef misije 2005. godine, Howard je dobio zadatak da pomogne timovima za suđenje u Hagu da lociraju masovne grobnice. Morao je utvrditi gde su Radovan Karadžić i Ratko Mladić naredili pogubljenja i sahrane prije nego što je iskopao žrtve i pokopao ih na drugom mjestu kako bi sakrio zločine. Ovi zločini su izvršeni uz asistenciju Slobodana Miloševića, (bivši predsednik Srbije od 1989. do 1997. i bivši predsednik Savezne Republike Jugoslavije od 1997. do 2000. godine).
Užasna misija značila je pretresanje sela u potrazi za zakopanim ljudskim ostacima, potraga za udovima, odjećom, mecima, povezima za oči, identifikacionim dokumentima, odjećom, ličnim stvarima i drugim predmetima.
"Nije bilo samo da se pronađu žrtve, utvrdi njihov identitet i prikupe dokazi, već i da se dokaže da ti muškarci i dječaci nisu bili vojnici poginuli u borbi, već civili koji su bili meta, ubijeni i bačeni u masovne grobnice", prisjeća se Howard.
