Ubistvo Elme Godinjak iz službenog pištolja zaštitarske agencije, otvorilo je kritična pitanja o efikasnosti sigurnosnih provjera i unutrašnjih kontrola unutar sektora privatne zaštite u Bosni i Hercegovini. Činjenica da je osumnjičeni, njen suprug Tarik Prusac, koristio vatreno oružje koje je, suprotno striktnim pravilima službe, iznio sa radnog mjesta, ukazuje na ozbiljan propust u protokolu zaduživanja i razduživanja naoružanja.
Saznanja do kojih je Tužilaštvo Kantona Sarajevo došlo i koje je iznijelo na ročištu za prijedlog pritvora Pruscu su, najblaže rečeno, veoma zabrinjavajuće.
Naime, on je 2016. godine presuđen za nasilje u porodici - pretukao je brata i majku, zatim je bez obzira na to zaposlen na poziciju zaštitara u banci i uz sve to povjereno mu je i držanje oružja koje, prema mišljenju brojnih dosadašnjih sagovornika N1 i stručnjaka nikako nije smio posjedovati.
Zatim se, ponovo nakon još jednog femicida u našem društvu postavljaju brojna pitanja, a među njima se u najvećoj mjeri ističe ono o odgovornosti.
Međutim, treba početi od početka. Advokat Ifet Feraget za N1 govori da Tarik Prusac u zaštitarskoj agenciji uopšte nije mogao biti zaposlen ni po kakvom osnovu.
"U zaštitarskoj aagenciji definitivno nisu mogli zaposliti osobu koja ima takvu prošlost i omogućiti toj osobi da nosi oružje. Tu sad imamo veliki problem – da li će doći do procesuiranja zbog nesavjesnog rada u službi, jer su nastupile vrlo teške posljedice kao i to da li će doći do određenog inspekcijskog nadzora u smislu ko je toj osobi omogućio da se zaposli u zaštitarskoj agenciji i pod kojim uvjetima. Dakle, da li su oni uopšte provjeravali njegovu prošlost? Očigledno da nisu", istakao je Feraget.
O efikasnosti zabrane prilaska
Dalje se osvrnuo i na još jedan veoma važan detalj koji je iznesen na gore pomenutom ročištu. Naime, zbog prijetnji i uhođenja žrtve, Tariku Pruscu je izdata zabrana prilaska.
Međutim i tu dolazimo do ključnog problema. Feraget smatra da takva mjera nema nikakvu težinu ukoliko se ne provodi u praksi ispravno. A da bi se provodila u praksi ispravno, dodaje, zakoni se moraju u potpunosti donositi.
Naime, kako je poznato javnostiFederacija BiH je u aprilu prošle godine, pod pritiskom javnosti zbog učestalih femicida, izmijenila Zakon o zaštiti od nasilja u porodici. Nove odredbe obavezuju policiju da nakon svake prijave uradi procjenu rizika od smrtnosti i ponavljanja nasilja, a predviđeno je i uvođenje elektronskog nadzora, poput narukvica, za osobe kojima je izrečena zabrana prilaska žrtvi. Međutim, primjena ovih ključnih mjera u praksi još izostaje jer do danas nije donesen podzakonski akt, odnosno pravilnik koji bi precizirao način nabavke opreme i samu upotrebu elektronskog nadzora.
"Pa mi imamo situaciju sa POSKOK-om. Vi znate da je zakon o POSKOK-u usvojen prije cca 11 godina, a POSKOK je tek počeo da radi prije godinu. Prema tome, očigledno da nama nije jasno šta u suštini znači kad se donosi jedan zakonski propis. Dakle, to znači da se ažurno i u cijelosti usvoje svi pravilnici kako bi taj zakon zaživio. Kako ćete vi zaštititi žrtvu ako nemate podzakonski propis za elektronski nadzor? Dakle, taj zakon vam je neprovodiv. I tu se opet radi o sistemskim propustima", kazao je Feraget te dodao:
"Negdje sam vidio članak kako je dva dana ranije navodno policija obišla žrtvu koja nije ništa prijavila. Tu vam je sad suština problema. Dakle, imate čovjeka koji je ranije pravosnažno osuđivan zbog nasilja, imate čovjeka koji se nalazi pod mjerama i očigledno da niste shvatili suštinu ovog zakona, a to je da je žrtva žrtva u svakom smislu. I vi sad od te žrtve očekujete da ona na neki način upravlja sistemom koji bi trebao da nju zaštiti. A to je neprihvatljivo. Dakle, smisao zakona je da se žena zaštiti, a ne da žena prijavljuje, procesuira, kažnjava i alarmira policiju, nego da se zaštiti."
Upravo zbog takvih propusta sistema, navodi dalje Feraget, dešavala su se svirepa ubistva poput Nizame Hećimović u Gradačcu, ovog posljednjeg u Sarajevu, ali i 2023. godine Emire Maslan na Alipašinom polju.
"I očigledno je da su ovo sistemski propusti i da zbog toga treba neko da odgovara. Ali eto, mi imamo slučajeve Dženan Memić, gdje policija i tužioci zataškavaju ubistvo. Još ja radim na tome, mislim čemu se mi čudimo? Dakle, to je jednostavno javašluk. Ali neko tome treba stati ukraj, da li ćemo mi to očekati, ja to ne znam. Daj Bože. I to je onda, dakle, prvo pitanje – propusti unutar te same zaštitarske agencije, dakle provjera prošlosti, razduživanja oružja i tako dalje, zatim ovaj krivično-pravni aspekt i njegova osuđivanost, a to je ono što najviše uznemirava – kako može osoba sa kriminalnom prošlošću biti u posjedu iskaznice i nositi oružje?", upitao je Feraget.
"Zakon treba upozoriti prije nego kazni"
Govoreći dalje o tim propustima Feraget napominje da se u ovom i svim drugim slučajevima koji su zgrozili javnost suština krije u latinskoj maksimi da "zakon treba upozoriti prije nego kazni".
"Dakle, donijeli ste zakon kojim se reguliše rad zaštitarskih agencija, donijeli ste zakon koji je regulisao pitanje zaštite od nasilja u porodici i nasilja prema ženama, to je naglašeno u samom nazivu zakona. To vam već dovoljno govori – zakon o zaštiti od nasilja u porodici i nasilja prema ženama. Prema tome, već naziv tog zakona upućuju da se radi o vrlo ozbiljnom pravnom aktu koji na takav način treba onda i tretirati u smislu i procesuiranja, ali i preveniranja nasilja u porodici. I onda dolazimo do odgovora na sva ta pitanja, a on glasi otprilike – to je taj naš poznati javašluk", istakao je Feraget.
U kontekstu kriminalne prošlosti Tarika Prusca Feraget pojašnjava da se u slučaju vođenja krivične evidencije ne brišu tragovi krivičnih procesa i kažnjavanja.
"Kazna se može brisati, međutim tu postoji takozvana operativna evidencija. Prema tome, osoba koja je je jednom pravosnažno osuđena za ovakvo krivično djelo zbog nasilja definitivno ne može nositi oružje. Dakle, postoji izvod iz kaznene evidencije, to je ono što vodi policija, što vode MUP-ovi. On je bio dužan to dostaviti. Čak i ako je bilo brisanje, gledajte, ako je neko osuđivan, sad karikiramo, za krivično djelo protiv života i tijela i tako dalje, a vi onda zaposlite takvu osobu da štiti život i tijelo, pa to nekako ne ide. Dakle, ako je neko osuđivan zbog teških djela u saobraćaju, još alkohol, droga, a vi mu omogućite da otvori autoškolu i tako dalje, pa to baš ne ide. To su zakonske granice. Prema tome, kažem, suština je u tome što se zakoni nisu primjenjivali onako kako je to trebalo da se radi", naveo je Feraget.
O izvjesnoj kazni za Prusca
Kaže da su Krivičnim zakonom FBiH propisane i kazne za odgovorne, međutim, napominje da su one ako se tretiraju kao prekršaj novčane, ali i preblage.
"To su minimalne novčane kazne ako to tretiramo kao prekršaj. Međutim, ovdje se može govoriti i o nesavjesnom radu u službi. To je onda potpuno druga situacija gdje, ukoliko je došlo do teške povrede, a ovdje je došlo do najteže moguće povrede, dakle imamo smrtnu posljedicu, onda je tu propisana i kazna zatvora čak i do deset godina. Dakle, na stranu prekršajna odgovornost zbog oružja, vraćanja, nevraćanja, izdavanja. Međutim, ukoliko je neko kao službena osoba povrijedio zakon na način da nije vršio nadzor, da nije provjerio ovo o čemu smo pričali – osuđivanost i tako dalje – to je onda nesavjestan rad u službi. Tu onda imate zaprijećenu kaznu zatvora od jedne do deset godina. To se nekome neće sviđati, ali taj zakon postoji i to je tako propisano. A kada je riječ o Tariku Pruscu, njemu prekršajna kazna ne znači ništa u odnosu na dugotrajni zatvor. Možda je ružno to ovako direktno reći, ali to će biti kazna zatvora od 45 godina", kazao nam je Feraget.
A kada je riječ o provjeravama i radu u zaštitarskim agencijama, za N1 je govorio dugogodišnji uposlenik jedne od njih u Sarajevu (identitet poznat redakciji), a koji je želio biti anoniman.
Naime, kako nam je kazao, kada se zapošljavao bile su veoma rigorozne provjere. Za zaposlenje je, kao i ostale njegove kolege, morao donijeti brojne potvrde i prije svega one o nekažnjavanju.
"Kontrole su bile stroge. Morali smo biti obučeni za taj posao, imati certifikat, proći sve potrebne ljekarske kontrole. I te obuke i ljekarske kontrole su se izvodile na svakih pola godine", kazao nam je.
Obuke i kontrole u zaštitarskim agencijama
Pojasnio nam je da su te obuke podrazumijevale edukacije o upotrebi oružja, postupanja u slučaju hitnih slučajeva, ali i fizičku spremnost.
Međutim, danas, ne generalizujući situaciju, ali ističući slučajeve koje su postali u određenoj mjeri pravilo, tvrdi mnogi kriteriji su popustljiviji do te mjere da su ovu profesiju sveli na veoma nizak nivo.
"Često svjedočimo zapošljavanjima 's ulica'. Dakle, kriteriji koji su nekad važili više nisu toliko bitni. Doslovno svako ko izrazi želju i iole fizički podsjeća na osobu koja bi mogla biti zaštitar to tako i bude. Imao sam slučajeva da sam u pojedinim objektima morao reagovati protiv određenih osoba zbog nasilnog ponašanja, a onda jedan dan me taj dotični nazove kolegom. Provjere se i dalje provode, ali su isto tako dozvoljena i zapošljavanja mimo njih u smislu da po godinu mogu raditi, ali da u tom periodu su obavezni dobiti certifikate i proći obuke. Također, ljekarski pregledi i pomenute obuke sada se 'obnavljaju' i obavljaju na svakih dvije godine, a prije je to bilo na svako šest mjeseci", kazao je naš izvor dodajući da govori striktno iz ličnog iskustva.
O slučaju Tarika Prusca koji je radio kao zaštitar u banci kazao nam je da su u osiguranju takvih objekata nekada kontrole bile izuzetno stroge pogotovo kada je riječ o predaji oružja.
