Kako je neuspješna kupovina Telemacha pomogla Konakoviću da shvati ko je Čović

Redakcija Mostar

„Dobri dečko“ s početka ljubavi do „greške“ nakon dvije godine mandata nije shvatao tada, isto koliko nije shvatao ni ranije, odnos Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ili možda i jeste, ali nije smio priznati i reći, nego se odlučio za javno glumljenje naivnosti.

„Dragan Čović ima još malo vremena da se opredijeli, je li njegov imperativ Dodik ili evropska BiH“, dao je ultimatum koncem januara ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković svom koalicionom partneru.

„Dobri dečko“ s početka ljubavi do „greške“ nakon dvije godine mandata nije shvatao tada, isto koliko nije shvatao ni ranije, odnos Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ili možda i jeste, ali nije smio priznati i reći, nego se odlučio za javno glumljenje naivnosti, piše Odgovor.ba

Ostavljajući po strani Konakovićevo razmišljanje i osjećanje o odnosu „prvog Hrvata i prvog Srbina“, kao i uloge Socijaldemokratske partije i Naše stranke, on i njegov NiP još su nekih šest mjeseci nakon ove izjave sasvim korektno sarađivali sa HDZ-om. Isto kao i nakon javnog priznanja Čovića da je koalicija s Trojkom bila greška pod pritiskom bivšeg američkog ambasadora Michaela Murphyja.

Sarađivati u ovom kontekstu ne podrazumijeva ni profesionalne namjere ni potiskivanje vlastitog ponosa kako bi se ishodilo dobro za narod i državu. Radi se o nizu ustupaka, ali i ličnih koristi.

Ne treba zaboraviti i da je jedna od prvih ministarskih posjeta bio put u Zagreb. Ne krijući svoju ulizivačku nastrojenost nije štedio na pohvalama hrvatskim zvaničnicima. Posebno se pamti ona upućena premijeru Andreju Plenkoviću kao najzaslužnijem „X faktoru“ zbog kojeg je Evropsko vijeće dalo zeleno svjetlo za otvaranje pregovora s BiH.

Ipak, do spoznaje Konaković dolazi zbog kupovine Telemacha koju treba realizirati BH Telecom na čijem je čelu Amel Kovačević (NiP). U izjavi za Raport, Konaković je potvrdio da je HDZ-ova ministrica zaustavila ovu, inače spornu kupovinu.

Poručio je da je HDZ katastrofalan i nepouzdan partner, kao i da nema više ništa s njima. Nije to za Konakovića, dakle, bilo ni kada je HDZ odlučio da ne imenuje ministra sigurnosti kako bi se olakšalo funkcionisanje Vijeća ministara. Nije to bilo ni onda kada su HDZ-ovi delegati naizmenice sa SNSD-ovim blokirali Dom naroda. Posebno to nije bilo onda kada su Bošnjaci – naprimjer, Zijad Krnjić, čiji su stav naknadno počeli podržavati – preskočeni u otvaranju novog graničnog prijelaza Gradiška. Prelomilo je tek kad je pogođen NiP-ov interes – dakle lično i stranački, a ne zbog naroda i države.

„Ono što smo o njima slušali da drže riječ – to nije tačno. Ne može se HDZ-u udovoljavati niti ćemo ispunjavati bilo kakve ili bilo čije želje dok se ne vratimo u okvire dogovorenog“, kazao je Konaković otkrivši, vjerovatno nehotice, da je svjestan da se koalicija zasnivala na ispunjavanju želja.

Kada su došle na red želje iz NiP-a, slavina je zatvorena, a Konaković više nema snage ni da pokrije svoj politički kolaps. Kako bi i imao kada se njegova politička snaga zasnivala upravo na HDZ-u i Murphyju, a ostao je i bez jednog i bez drugog oslonca.

Komentari

Ovaj članak nije moguće komentarisati.