Niz novih rješenja Ustavnog suda Bosne i Hercegovine ponovo je otvorio dugogodišnji spor oko takozvanih vojnih stanova bivše JNA. Sud je utvrdio da Vlada Federacije BiH i premijer nisu izvršili više ranijih odluka kojima je Federaciji naloženo da pojedinim vlasnicima, odnosno nosiocima prava, osigura naknadu za predratno kupljene stanove.
Rješenja o neizvršenju dostavljena su Tužilaštvu Bosne i Hercegovine, a među predmetima koji se odnose na vojne stanove nalaze se, između ostalih, Milorad Lalić, Milorad Stojković, Anđelka Dimovska te Jugoslav Pejčić i drugi.
Riječ je o pravnom problemu koji traje više od dvije decenije i obuhvata osobe koje su prije rata zaključile ugovore o kupovini vojnih stanova u Bosni i Hercegovini, a nakon odlaska iz zemlje nisu uspjele ostvariti povrat nekretnine ili upis vlasništva.
Odluke Ustavnog suda BiH konačne su i obavezujuće.
Prema Krivičnom zakonu BiH, službena ili odgovorna osoba koja ne primijeni, ne provede ili na drugi način ne poštuje konačnu i obavezujuću odluku Ustavnog suda može biti kažnjena zatvorom od šest mjeseci do pet godina.
Upravo zbog toga Ustavni sud, nakon što utvrdi da njegova odluka nije provedena, rješenje dostavlja Tužilaštvu BiH, koje potom odlučuje postoje li elementi krivične odgovornosti konkretnih osoba.
Samo dostavljanje predmeta Tužilaštvu, međutim, ne znači automatski da će protiv nekoga biti podignuta optužnica niti da je krivična odgovornost već utvrđena.
Pravni problem vojnih stanova nastao je nakon rata, kada je Federacija BiH posebnim propisima uredila status stanova kojima je prije rata raspolagala JNA.
Posebno sporna bila je situacija osoba koje su vojne stanove kupile prije rata, a nakon odlaska iz Bosne i Hercegovine nastavile vojnu službu u oružanim snagama drugih država nastalih raspadom Jugoslavije.
Federacija je takvim osobama ograničila mogućnost povrata stanova i upisa vlasništva.
Predmeti su potom završili pred domaćim sudovima, Ustavnim sudom BiH i Evropskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Jedna od ključnih presuda donesena je 2010. godine u predmetu „Đokić protiv Bosne i Hercegovine“.
Branimir Đokić prije rata je kupio vojni stan u Sarajevu, ali mu nakon rata nije omogućen povrat niti upis vlasništva.
Evropski sud za ljudska prava zaključio je da je njegovo pravo na mirno uživanje imovine povrijeđeno.
Sud pritom nije zauzeo stav da Federacija mora vratiti svaki vojni stan bivšem korisniku. Ključno je bilo pitanje postoji li odgovarajuća naknada za pravno valjan imovinski interes koji je osoba stekla zaključivanjem ugovora o kupovini.
Važno je i da je Evropski sud u predmetu Đokić naveo kako nije bilo dokaza da je sam apelant učestvovao u vojnim operacijama u BiH ili počinio ratne zločine. Njegov status proizlazio je iz nastavka službe u Vojsci Jugoslavije, zbog čega Sud nije prihvatio automatsko povezivanje lične odgovornosti s pripadnošću određenim oružanim snagama.
Nakon presude u Strasbourgu, Ustavni sud BiH donio je 2012. godine odluku U-15/11.
Tom odlukom utvrđeno je da tadašnje zakonsko rješenje o naknadi nije u skladu s pravom na imovinu.
