Izetbegović, Bećirović, Radončić ili Efendić, potpuno je svejedno s aspekta državnog interesa, jedino mjesto na kojem se može napraviti razlika je upravo Kovačević kao član Predsjedništva.
S Darijanom Filipović situacija ne samo da ostaje ista već će se rapidno i pogoršavati. U praktičnom smislu, OHR skoro i ne postoji, a Crishock ne izgleda više kao otpravnik poslova, već kao stečajni upravnik. Evropska komisija je reakcijama na sahranu presuđenog ratnog zločinca kristalno jasno pokazala koliko je cinična i impotentna pred flagrantnim slavljenjima ratnih zločina. Dakle, ostaje, kao i uvijek, osloniti se na vlastite snage.
Izbori za Predsjedništvo BiH su baraž koji se ne smije izgubiti. Nakon toga, sve bosanskohercegovačke snage moraju ići prema koncentracijskoj vladi i na nivou BiH i na nivou Federacije. Sa rezultatima koje već ostvaruju AfD i Marine Le Pen i sa velikim upitnikom oko američkih midterms izbora za Senat i Kongres, Bosna i Hercegovina mora biti spremna da pokaže snagu, zrelost i plan, da nam se opet ne dogode iznenađenja poput ukidanja sankcija Dodiku i de facto ukidanja OHR-a.
Sve to moramo definirati dan nakon izbora ili će nas događaji preteći. Ali dajte da prođemo prvi baraž, da izaberemo zaista bosanskohercegovačko Predsjedništvo.
