Piše: Enver Išerić
Ponovno insistiranje evropske zastupnice Željane Zovko na ideji trećeg entiteta u Bosni i Hercegovini izaziva ozbiljna politička pitanja na koja javnost nikada nije dobila konkretne odgovore. Uprkos učestalom lobiranju, kako u Briselu tako i u regionalnim političkim krugovima, ostaje nejasno šta se zapravo podrazumijeva pod konceptom „federalizacije kroz tri entiteta“ koju Zovko predstavlja kao jedini model za očuvanje cjelovitosti države.
Zovko, zajedno s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem, aktivno zagovara ovu ideju, što se u političkom i pravnom smislu ne može posmatrati drugačije nego kao miješanje u unutrašnja pitanja suverene države Bosne i Hercegovine, ali i kao kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma koji ne predviđa takav ustavni preustroj.
Ko govori u ime „Zapada“?
Posebno je problematična tvrdnja Željane Zovko da je „Zapad sve svjesniji“ kako je treći entitet jedino rješenje za BiH. Takav stav ne predstavlja konsenzus međunarodne zajednice, već prije svega zvaničnu politiku Hrvatske i HDZ-a BiH. Optužbe koje pritom iznosi na račun „sarajevskih političkih elita“, koje navodno koriste jezik mržnje i blokiraju evropski put zemlje, ostaju neodređene i selektivne.
Ko su te elite? Da li su to sve stranke koje djeluju u Sarajevu, uključujući i one koje dolaze iz reda hrvatskog i srpskog naroda? Ili se pod tim pojmom podrazumijevaju isključivo Bošnjaci? Ako je to slučaj, riječ je o političkoj manipulaciji, jer blokade evropskih procesa dolaze upravo od onih koji se nominalno zalažu za „evropsku BiH“, dok istovremeno koče imenovanja, rekonstrukciju Vijeća ministara i donošenje reformskih zakona.
Treći entitet bez odgovora na ključna pitanja
Suštinski problem ideje trećeg entiteta leži u tome što njegovi zagovornici nikada ne nude jasan model. Ne govori se o teritorijalnom obuhvatu tog entiteta, niti o kriterijima na osnovu kojih bi bio formiran. Ako bi se poštovao princip broja stanovnika prema posljednjem popisu, Hrvatima bi pripalo oko 15 posto teritorije BiH, Srbima oko 30, a Bošnjacima oko 50 posto. Da li je to rješenje koje zagovara Željana Zovko? Ili se, pak, podrazumijeva zadržavanje Republike Srpske kao etnički homogenog entiteta, uz dodatno teritorijalno jačanje hrvatske komponente na štetu Federacije BiH?
Jednako važno pitanje jeste raspodjela nadležnosti. Šta bi ostalo na državnom nivou, a šta bi bilo preneseno na entitete? Kako bi se finansirale državne institucije i po kojem principu bi se raspoređivali prihodi? Bez jasnih i pravednih kriterija, svaki novi model bio bi samo nastavak postojećih nepravdi, u kojima jedan entitet koristi državu kao fiskalni oslonac bez proporcionalne odgovornosti.
