Iran mjesecima prkosi Americi

Ispravno je zaključio da ni vojna sposobnost ni ekonomska snaga same po sebi nisu dovoljne za stvaranje pomorske moći – potrebne su obje. Ipak, ekonomsku snagu prije svega je povezivao sa sposobnošću države da izgradi i održava snažnu flotu.

Takvo shvatanje ekonomske snage doprinijelo je tome da današnji stratezi, akademici i vojni čelnici velike i skupe flote smatraju ključnim pokazateljem pomorske moći.

Politički geograf Kolin Flint (Colin Flint) tako pomorsku moć definiše kao „posjedovanje i korištenje velikih i učinkovitih vojnih i trgovačkih flota radi ostvarivanja vlastitih interesa i ciljeva“. Američko ministarstvo odbrane, s druge strane, navodi da ona predstavlja „sposobnost države da zaštiti svoje političke, ekonomske i vojne interese kontrolom mora“.

Međutim, takve definicije u današnjim okolnostima više nisu dovoljne.

Iran pokazao drugačiji model

Ekonomsku komponentu pomorske moći više ne bi trebalo posmatrati samo kao finansijsku sposobnost države da izgradi vojnu silu, već i kao njenu sposobnost da poremeti ili oslabi ekonomske kapacitete protivnika.

Iran je upravo to pokazao koristeći brze čamce, dronove, protubrodske projektile i pomorske mine kako bi ometao plovidbu u svojoj neposrednoj blizini.

Zbog toga ometanje pomorske trgovine neke države nije samo posljedica primjene pomorske moći, već i jedan od njenih ključnih elemenata. Takva šira definicija objašnjava kako manje države poput Irana mogu ostvariti značajan utjecaj na moru čak i bez velike flote ili tradicionalne sposobnosti kontrole pomorskog prostora.

To bi zahtijevalo i znatno drugačije shvatanje onoga što čini učinkovitu mornaricu. Ako se u pojam pomorske moći uključi i sposobnost nanošenja ekonomske štete protivniku, snaga mornarice više se ne bi mjerila samo tonažom flote ili udaljenošću na kojoj ona može projicirati silu i uspostaviti kontrolu nad morem.

Takve sposobnosti i dalje su važne, ali bi politički i vojni čelnici, kada procjenjuju pomorsku moć neke države – uključujući i vlastitu – trebali uzeti u obzir i sposobnost ometanja trgovine, iskorištavanja strateških pomorskih prolaza te nametanja ekonomskih troškova protivniku.

Teheran koristi rupe u američkoj strategiji

Američka usmjerenost na sukobe visokog intenziteta, uz relativno zanemarivanje asimetričnih sposobnosti, ostavila je praznine koje protivnici mogu iskoristiti – a već ih i koriste.

Upravo je tako Iran, zemlja čija je mornarica, prema riječima Hegsetha, sada „na dnu Perzijskog zaljeva“, uspio učinkovito parirati državi koja raspolaže jednom od tehnološki najnaprednijih flota na svijetu.

Dok Teheran nastoji zadržati faktičku kontrolu nad Hormuškim tjesnacem, a Vašington ponovo steći pregovaračku prednost, američki politički i vojni čelnici trebali bi iz ovog sukoba izvući važne pouke.

Šire shvatanje pomorske moći bilo bi prvi korak ka tome da Vašington prestane potcjenjivati vojne sposobnosti svojih protivnika, ali i da realnije procjenjuje koliko bi rat mogao trajati i koliko bi mogao koštati kada je protivnik na papiru znatno slabiji.