Jedan od prvih uhapšenih preko zapečaćenih optužnica bio je Momir Talić šef generalštaba Vojske bosanskih Srba. To je onaj general što je na pitanje: "Velika Srbija, velika Hrvatska, a šta ćemo sa Muslimanima", odgovorio s nipodaštavanjem: "Njima Velika Kladuša".
Ubrzo je umro pa mu je vjerovatno veliki grob.
Na mjesto generalnog guvernera premijer Mark Carney je imenovao Louise Arbour, nekadašnju Glavnu tužiteljicu Međunarodnog suda u Hagu.
Kao predstavnik suverena Charlesa III, generalni guverner Louise Arbour će obavljati svakodnevne ustavne i ceremonijalne dužnosti monarha: imenovanje zamjenika guvernera, sudaca Vrhovnog suda i senatora; sazivanje, odgađanje i raspuštanje saveznog parlamenta, davanje kraljevskog pristanka na zakone, raspisivanje izbora i potpisivanje ovlaštenja za oficire kanadskih oružanih snaga. Svojim govorima otvarat će rad Parlamenta, prihvaćati akreditivna pisma ambasadora, dodjeljivati počasti, odlikovnja i medalje...
Podsjetimo se Međunarodnog krivičnog suda u Hagu: Nakon odlaska Richarda Goldstonea, koji je uradio ozbiljan posao za Tribunal, na čelo Suda došle su dvije hrabre žene Louise Arbour (1996- 1999) i Carla Del Ponte (1999-2008). One su praktično formirale i pokrenule međunarodni pravni megastroj: Tribunal u Hagu. Sa Arbour i Del Ponte je počeo časni posao kažnjavanja balkanskih zločinaca.
Julian Borger u svom izuzetno zanimljivom djelu "Krvnikov trag" uz vrhunski prevod Senade Kreso, slikovito opisuje i poredi ove dvije izuzetne hrabre žene: "Imale su izvana malo toga zajedničkog. Carla Del Ponte bila je švicarska Italijanka, čvrsta i oštra tužiteljica, nije pretjerano marila za fine manire budući da je očvrsnula kroz borbe protiv mafije. Louise Arbour je, opet, bila iz akademskih kanadskih krugova, iz Kvebeka, gdje se govori francuski i gdje je predavala krivično pravo i ljudska prava. Ona je svoju čeličnu odlučnost dobro skrivala ispod ugodne i učene vanjštine." Ako ne uspije Arbour je riskirala svoju karijeru i budućnost Tribunala. "Bila sam spremna ići na sud i sudijama i tužiocima reći: "Slušajte, mi radimo u neprijateljskom okruženju bez ikakve podrške..."
Odmah je počela okupljanje najuglednijih svjetskih pravnika i od Međunarodnog suda u Hagu, za kojeg je bila predviđena sudbina gašenja i nestajanja, napravila moćnu priču o vladavini prava i pobjedi pravde nad ovim svijetom nesigurnosti i zla. U Hag je Arbour donijela dvije ključne inovacije. Pred NATO je stavila Poglavlje VII UN-a i zatražila na osnovu ovlaštenja da hapse optužene.
"Sjećajući se svog rada u Haškom tribunalu John Hagan, kanadsko-američki profesor prava i sociologije, opisao je Arbour kao 'harizmatičnu liderku' koja je dokazala da pojedinci mogu promijeniti tok historije... Louise Arbour je potala lider tima tužilaca koji je dao smisao samoj provedbi međunarodnog krivičnog prava na Balkanu. Ona je u tom prcoesu skoro tri puta povećala broj zaposlenih".Njena druga inovacija bile su zapečaćene optužnice. Ta je činjenica uvukla stalni strah u bijedne duše balkanskih monstruma. Više niko od njih neće spavati mirno.
Jedan od prvih uhapšenih preko zapečaćenih optužnica bio je Momir Talić šef generalštaba Vojske bosanskih Srba. To je onaj general što je na pitanje: "Velika Srbija, velika Hrvatska, a šta ćemo sa Muslimanima", odgovorio s nipodaštavanjem: "Njima Velika Kladuša". Ubrzo je umro pa mu je vjerovatno veliki grob.
U augustu 1999. jedinica tragača Tribunala je saznala da će Talić, radi učešća na regionalnom seminaru, sletjeti u Beč. Imali su čovjeka u Beogradu koji im je javio da se ukrcao. Nakon što je izišao iz aviona i prošao carinu, službenici Tribunala su ga uhapsili a nalog za hapšenje predali Ministarstvu vanjskih poslova Austrije. Austrijanci su bjesnili na Arbour, ali je Talić brzo i uredno prebačen u Hag.
Julian Borger zaključuje: "Arbour je odmah postala meta nacionalističkih mreža u Srbiji i Hrvatskoj, koje su je pokušale ucijeniti, i barem dvije prilike čak pokušale izvršiti atentat..."
Nakon sastanka sa jednom delegacijom iz regije jedan ambasador šapnuo joj je da kruže glasine kako ima problem sa kockanjem. Louise Arbour je bila šokirana i bijesna: "Pomislila sam, o čemu on to, pobogu, govori. Pretpostavila sam da je to bio uvod u ucjenu. Rekla sam da sam često igrala poker dok sam studirala pravo, ali da sam to prerasla. Nemam problem s kockom, nemam problem s alkoholom niti s bludom. Nemam nikakv problem, ali hvala vam na brizi." Nikada nije otkrila je li to bio ambasador iz Srbije ili Hrvatske.










