Prijetnja je trajala do 2000. a osiguranje je moralo pratiti čak i u Džakartu na jedna sastanak Međunarodne krizne grupe, kojoj je bila predsjednica.
Jedan od prvih uhapšenih preko zapečaćenih optužnica bio je Momir Talić šef generalštaba Vojske bosanskih Srba. To je onaj general što je na pitanje: "Velika Srbija, velika Hrvatska, a šta ćemo sa Muslimanima", odgovorio s nipodaštavanjem: "Njima Velika Kladuša".
Ubrzo je umro pa mu je vjerovatno veliki grob.
Na mjesto generalnog guvernera premijer Mark Carney je imenovao Louise Arbour, nekadašnju Glavnu tužiteljicu Međunarodnog suda u Hagu.
Kao predstavnik suverena Charlesa III, generalni guverner Louise Arbour će obavljati svakodnevne ustavne i ceremonijalne dužnosti monarha: imenovanje zamjenika guvernera, sudaca Vrhovnog suda i senatora; sazivanje, odgađanje i raspuštanje saveznog parlamenta, davanje kraljevskog pristanka na zakone, raspisivanje izbora i potpisivanje ovlaštenja za oficire kanadskih oružanih snaga. Svojim govorima otvarat će rad Parlamenta, prihvaćati akreditivna pisma ambasadora, dodjeljivati počasti, odlikovnja i medalje...
Podsjetimo se Međunarodnog krivičnog suda u Hagu: Nakon odlaska Richarda Goldstonea, koji je uradio ozbiljan posao za Tribunal, na čelo Suda došle su dvije hrabre žene Louise Arbour (1996- 1999) i Carla Del Ponte (1999-2008). One su praktično formirale i pokrenule međunarodni pravni megastroj: Tribunal u Hagu. Sa Arbour i Del Ponte je počeo časni posao kažnjavanja balkanskih zločinaca.
Julian Borger u svom izuzetno zanimljivom djelu "Krvnikov trag" uz vrhunski prevod Senade Kreso, slikovito opisuje i poredi ove dvije izuzetne hrabre žene: "Imale su izvana malo toga zajedničkog. Carla Del Ponte bila je švicarska Italijanka, čvrsta i oštra tužiteljica, nije pretjerano marila za fine manire budući da je očvrsnula kroz borbe protiv mafije. Louise Arbour je, opet, bila iz akademskih kanadskih krugova, iz Kvebeka, gdje se govori francuski i gdje je predavala krivično pravo i ljudska prava. Ona je svoju čeličnu odlučnost dobro skrivala ispod ugodne i učene vanjštine." Ako ne uspije Arbour je riskirala svoju karijeru i budućnost Tribunala. "Bila sam spremna ići na sud i sudijama i tužiocima reći: "Slušajte, mi radimo u neprijateljskom okruženju bez ikakve podrške..."
Odmah je počela okupljanje najuglednijih svjetskih pravnika i od Međunarodnog suda u Hagu, za kojeg je bila predviđena sudbina gašenja i nestajanja, napravila moćnu priču o vladavini prava i pobjedi pravde nad ovim svijetom nesigurnosti i zla. U Hag je Arbour donijela dvije ključne inovacije. Pred NATO je stavila Poglavlje VII UN-a i zatražila na osnovu ovlaštenja da hapse optužene.
"Sjećajući se svog rada u Haškom tribunalu John Hagan, kanadsko-američki profesor prava i sociologije, opisao je Arbour kao 'harizmatičnu liderku' koja je dokazala da pojedinci mogu promijeniti tok historije... Louise Arbour je potala lider tima tužilaca koji je dao smisao samoj provedbi međunarodnog krivičnog prava na Balkanu. Ona je u tom prcoesu skoro tri puta povećala broj zaposlenih".Njena druga inovacija bile su zapečaćene optužnice. Ta je činjenica uvukla stalni strah u bijedne duše balkanskih monstruma. Više niko od njih neće spavati mirno.
Jedan od prvih uhapšenih preko zapečaćenih optužnica bio je Momir Talić šef generalštaba Vojske bosanskih Srba. To je onaj general što je na pitanje: "Velika Srbija, velika Hrvatska, a šta ćemo sa Muslimanima", odgovorio s nipodaštavanjem: "Njima Velika Kladuša". Ubrzo je umro pa mu je vjerovatno veliki grob.
U augustu 1999. jedinica tragača Tribunala je saznala da će Talić, radi učešća na regionalnom seminaru, sletjeti u Beč. Imali su čovjeka u Beogradu koji im je javio da se ukrcao. Nakon što je izišao iz aviona i prošao carinu, službenici Tribunala su ga uhapsili a nalog za hapšenje predali Ministarstvu vanjskih poslova Austrije. Austrijanci su bjesnili na Arbour, ali je Talić brzo i uredno prebačen u Hag.
Julian Borger zaključuje: "Arbour je odmah postala meta nacionalističkih mreža u Srbiji i Hrvatskoj, koje su je pokušale ucijeniti, i barem dvije prilike čak pokušale izvršiti atentat..."
Nakon sastanka sa jednom delegacijom iz regije jedan ambasador šapnuo joj je da kruže glasine kako ima problem sa kockanjem. Louise Arbour je bila šokirana i bijesna: "Pomislila sam, o čemu on to, pobogu, govori. Pretpostavila sam da je to bio uvod u ucjenu. Rekla sam da sam često igrala poker dok sam studirala pravo, ali da sam to prerasla. Nemam problem s kockom, nemam problem s alkoholom niti s bludom. Nemam nikakv problem, ali hvala vam na brizi." Nikada nije otkrila je li to bio ambasador iz Srbije ili Hrvatske.
Krajem 1997. holandska služba sigurnosti obavijestila ju je da postoji vjerodostojna prijetnja po njen život te joj savjetovala da prestane voziti svoj automobil po Hagu. Do kraja mandata su joj dodijeljeni vozač i tjelohranitelj. Druga posebna prijetnja po njen život i to ona hrvatskih ekstremista, pratila ju je nakon što je napustila mjesto Tužiteljice te postala članica kanadskog Vrhovnog suda u Ottawi.
Borger prenosi njene riječi iz jednog intervjua: "Kad sam se vratila u Kanadu mislila sam da je gotovo s mojim nadzorom, pa sam sebi kupila kabriolet. Prošla su tri-četiri mjeseca, a onda sam izašla iz sudnice, a pripadnica Kraljevske kanadske konjičke policije su me čekali na izlazu i rekli mi: "Imamo prijetnju koju smo shvatili veoma ozbiljno i moramo vam osigurati blisku zaštitu". To je trajalo pet-šest mjeseci. Rekli su mi: "Imamo mnogo pojedinosti i informacija da će koristiti operativca poznatog našim obavještajnim službama i dok ga ne lociramo vi morate biti pod zaštitom". Hrvat iz obavještajnog miljea je uhapšen i neutraliziran.
Prijetnja je trajala do 2000. a osiguranje je moralo pratiti čak i u Džakartu na jedna sastanak Međunarodne krizne grupe, kojoj je bila predsjednica.
Louise Arbour i njena nasljednica u Hagu Carla Del Ponte su sve vrijeme svog mandata vodile tešku borbu upravo protiv političara zemalja Zapada, koje nije interesirala pravda na tamo nekoj periferiji Evrope. Najgori udarci dolazili su od bahatih srpskih i hrvatskih režima Miloševića i Tuđmana. Za one koji misle da je sve bilo lagodno, po inerciji, evo nekoliko detalja iz mandata Arbourove.
Kada je postala tužiteljica 1999. Carla Del Ponte se često sastajala sa hrvatskim političarima i uzaludno pokušavala doći do dokumentacije. To iskustvo je podsjećalo na njene nekadašnje susrete sa italijanskom mafijom: "Oni bi se smješkali. Rukovali bi se sa mnom, obećavali... a onda počinjali sa skrivanjem, prevarama i napadima s leđa. Umjesto da nastoje razotkriti zločince i počinioce privedu pravdi kako su obećavali, Tuđman i drugi hrvatski lideri su više od tri godine ulagali organizirane, tajne napore da opstruiraju rad Tribunala". Ta je tri godine duga operacija imala ime "Hag".
Kao dio te operacije tužioci su stavljeni pod nadzor, a SIS (obavještajna služna Hrvatske) je postavio jednu svoju agenticu u Tribunal kao prevoditeljicu. Tek kada je od Hrvatske promovirana na diplomatsku poziciju u inostranstvu postala je sumnjiva. "Jedan istražitelj Haškog tribunala", piše Julian Borger, "organizirao je pretres njene sobe." Tamo je pronađeno da je ukrala deset kaseta o zločinima u Medačkom džepu. Svjedocima iz tog slučaja je zaprijećeno odmazdom budu li sarađivali sa Tribunalom. Sve se odigravalo po scenariju: Identitet svjedoka bi procurio u hrvatskoj štampi a onda bi bili prokazani kao izdajnici.
Operaciju Hag su zaustavili Amerikanci direktnim prijetnjama Tuđmanu da će prekinuti podršku evroatlantskim integracijama Hrvatske.
Carla Del Ponte je naslijedila Louise Arbour na mjestu glavne tužiteljice Tribunala. Ona je bila naviknuta na prijetnje smrću. Kao švicarska državna tužiteljica pritisnula je rusku mafiju, kolumbijske narkokartele i Cosa Nostru tamo gdje ih je najviše boljelo, na njihovim švicarskim bankovnim računima. Sicijalijanska mafija pokušala ju je raznijeti eksplozivom, zajedno sa njenim prijateljem i kolegom Giovannijem Falconeom. Italijanski karabinjeri pronašli su četrdeset četiri kilograma plastičnog eksploziva Semex, postavljenog u temelje Falconeove kuće gdje mu je bila gost. Četiri godine kasnije mafija je ubila tužioca Falconea tako što je aktivirala pola tone tešku bombu u cjevovodu ispod ceste razorivši 50 metara autoputa.
Mafija je nije uspjela ubiti ali ju je nazvala "La Puttana" ("kurva"). Kad je došla u Beograd na pregovore, od aerodroma do grada je mogla vidjeti njene džambo portrete sa identičnim natpisom mafije. Ali, ništa je nije moglo pokolebati. Svojevremeno je od Petra Jojića, ministra pravde, dobila je u maju 2000. pismo koje je adresirano: "Kurva Del Ponte". "I u Hrvatskoj štampi često je nazivana 'haška kurva'", bilježi Borger. Mizoginija je jedan neizostavnih sastojaka prirode zločinaca.
Kad se čitav svijet zabavio terorističkim činom rušenja blizanaca u Njujorku, Carla Del Ponte je tražila hapšenje balkanskih zločinaca. U 2005. godini na jednom prijemu, gdje nikako nije mogla biti, stala je oči u oči sa Georgeom W. Bushom i tražila hapšenje balkanskih ratnih zločinaca. "Karadžić", odgovorio mi je, "uhvatit ćemo ga", zabilježila je u memoarima "Gospođa tužiteljica". Pri kraju komemoracije primijetila je američku državnu sekretarku Condoleezu Rice, koja je žurila prema koloni automobila. "Kamo je nestala", pitala je diplomate. "Treći automobil u koloni", rekli su joj. Prišla je limuzini a jedan pripadnik osiguranja je odmah prepoznao, otvorio vrata i ona je već sjedala licem u lice sa Riceovom. Odmah joj je rekla: "Moram imati Karadžića". Iznenađena sagovornica joj je odgovorila: "Tražimo bin Ladena". "Bin Laden je vaš problem, Karadžić je moj", rekla je. Ove trenutke navodim samo da se vidi kakva je osoba i tužiteljica bila Carla Del Ponte. Evropski lideri su stajali uznemireni pred njom i teško podnosili kritike. Poseban odnos je imala sa francuskim predsjednikom Jacquesom Chiracom, koji joj je iskazivao poštovanje i uglavnom radio po njenim zahtjevima.
Poput ove dvije hrabre žene, glavne tužiteljice, mnoge osobe su u Tribunalu zbog ideala i pravde za žrtve rizikovale karijere i živote. Javnost u BiH mora znati da u nimalo jednostavnoj poziciji nije i aktuelni šef Ureda haškog tužilaštva Serge Brammertz, koji trpi i uspješno odbija mnoge udare od nekih evropskih zemalja.
Mnogi Bošnjaci redovno pametuju bez pokrića. Sjediti u nekoj dalekoj zemlji ili u BiH daleko od fronta i stalnih pogibji mladosti, pa držati lekcije o tome što nismo zemlju potpuno oslobodili i kriviti politiku i vojsku, političare i generale, to je postalo uobičajeno. Sa tih pozicija u udobnim foteljama, neupućeni i u neznanju drže govore o diplomatiji, Tribunalu u Hagu i to je odavno preraslo u tradicionalni bezobrazluk.
Kanada je često bila uz nas u presudnim momentima. Izbor Louise Arbour za generalnog guvernera Kanade veže nas i budi sjećanja na nedavnu prošlost. Za oko mjesec dana kreće svjetsko prvenstvo i jedna od prvih utakmica bit će ona između Kanade i reprezentacije Bosne i Hercegovine. Prilika za još veće prijateljstvo između dvije zemlje.
