Zarobljen je 18. novembra 1991. godine na području Mitnice u Vukovaru prema dogovoru Komande odbrane Mitnice i bivše JNA. Uvjet je bio da se veterani predaju, a civili da se odvedu na granicu i isporuče u slobodni dio Hrvatske.
Nakon sloma obrane Vukovara, vukovarski branitelj Dragutin Guzovski odveden je u logor u Sremskoj Mitrovici, gdje je bio do 22. maja 1992. godine, kada je razmijenjen kod Lipovca, i godinama pokušava da izvede pravdu i silu. srpsko pravosuđe da mu nadoknadi štetu i kazni krivce.
"Proveo sam tačno 126 dana u samici gdje se vrata nisu često otvarala, ali i kada su bila, poželio si da ih nije bilo", kaže vukovarski branilac Mitnice, koji još uvijek nosi gelere u blizini kičme, i došao iz zarobljeništva sa nizom lomova koji utiču na njegovo zdravlje.
Mogu im oprostiti sve, ali...
Pošto je shvatio da nema koristi od države, odlučio je da tuži Republiku Srbiju u privatnoj građanskoj parnici. “Trpeo sam i čekao koliko sam mogao, a onda sam u julu 2018. odlučio da posle 26 godina neko mora da odgovara za zločine nad mnom”, kaže on.
"Kasnije su mi počeli da se pridružuju logoraši iz cijele Hrvatske, pa smo prikupili tužbe, nas 44, i predali ih preko advokata u Beograd", kaže Guzovski i dodaje da je u Srbiji bilo teško naći advokata koji bi bio spreman da ići protiv svoje zemlje, ali je uspio, pa su već 2018. počela pojedinačna saslušanja.
"Naravno, srpsko vojno tužilaštvo negira sve naše navode i tretira nas kao drumske pljačkaše koji su uništili ustavni poredak Jugoslavije. Međutim, od 8. oktobra 1991. godine, kada se Hrvatska potpuno odvojila od Jugoslavije, mi smo bili pripadnici Hrvatske vojske i od onda smo sigurno trebali biti tretirani kao ratni zarobljenici”.
Zarobljen je 18. novembra 1991. godine na području Mitnice u Vukovaru prema dogovoru Komande odbrane Mitnice i bivše JNA. Uvjet je bio da se veterani predaju, a civili da se odvedu na granicu i isporuče u slobodni dio Hrvatske.
U Sremskoj Mitrovici privedeno je oko 5.000 ljudi, uključujući i one koji su bežali od mobilizacije u Srbiji. Prvi dan po njegovom dolasku prošao je u tišini, a onda su počela ročišta sa kojih su se ljudi vraćali slomljeni, kaže.
„Došao je red na mene i ja sam prošao kroz šta sam prošao. Sve im mogu oprostiti, ali ne i patnju nad zatočenicima, kojih je više od 300 podleglo mučenjima u logorima. Jednostavno nisam mogao sve ovo da pustim. nekažnjeno", ogorčeno kaže dugogodišnji predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Vukovarsko-srijemske županije.
Na pitanje da li zna zašto država nije odgovorila na uporni zahtjev Udruženja zatvorenika da od državnog nivoa Srbije traži odgovornost za sve što se dešavalo u logorima na teritoriji Srbije i okupiranim dijelovima hrvatskog Podunavlja , odgovara da je to i njemu enigma.
"Ne znam šta se dogodilo, ali sada smo zadovoljni jer je Vlada konačno stala iza nas, a Ministarstvo hrvatskih branitelja preuzelo je sva naša potraživanja i u naše ime vodi cijeli proces. Uspjeli smo dogovoriti da naši ljudi Ne moraju da idu u Beograd na veštačenje, ovde dolaze veštaci iz Beograda, upravo smo završili lekarske preglede za sve 44 osobe, a te tužbe su u završnoj fazi“, potvrđuje Guzovski.
"Srbija nudi sramotno male odštete"
On kaže i da je 88 odsto tih tužbi predato Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, jer Srbija, čak i ako prizna osnovanost njihovih tužbi, nudi sramno male odštete, na koje ne mogu da pristanu.
„Dvojica logoraša su dobila presude iz Srbije sa odštetom od 5.000 evra. Mi jednostavno ne možemo da pristanemo na to, insistiramo da minimalni iznos može biti 100 evra po danu provedenom u logoru.
S obzirom da se prve 44 tužbe odnose na nezakonitost lišenja slobode i deportacije u stranu državu, Guzovski razmišlja o pokretanju novih tužbi protiv Srbije, koje bi se odnosile na nanošenje teških psihičkih i fizičkih bolova i povreda tokom pritvora.
U pravnoj borbi koju bivši zatvorenici vode sa srpskim pravosuđem, veliki problem je to što Srbija njihove tužbe ne tretira po krivičnom zakonu.
“Tražimo da se zločini koji su počinjeni nad nama tretiraju kao krivična djela jer u presudi iz Haga, gdje je Hrvatska tužila Srbiju za genocid, stoji da pored počinjenja teških krivičnih djela postoje i tragovi genocida, tako da mjesta na kojima su oni počinjeni prekršaji detaljno su navedeni, a na prvom mjestu se navodi Vukovar”.
