Bosna i Hercegovina, kao mala i uvozno zavisna ekonomija, ponovo se nalazi pred ozbiljnim izazovima uslijed globalnih poremećaja.
Potencijalna ili stvarna blokada Hormuškog moreuza kao jednog od ključnih svjetskih energetskih koridora, direktno utiče na rast cijena nafte i transporta, što se neminovno prelijeva i na domaće tržište. U takvim okolnostima, pitanje državne intervencije, posebno kroz mjere ”zaključavanja cijena“, postaje tema ekonomske i političke rasprave.
Naime, Odgovor na pitanje da li Bosna i Hercegovina uopšte ima kapacitet da kontroliše ulazne parametre troškova je negativan. Kao zemlja koja gotovo u potpunosti zavisi od uvoza energenata i robe široke potrošnje, BiH ne može uticati na globalne cijene goriva, transporta niti sirovina. Upravo zbog toga, svako administrativno ograničavanje cijena na domaćem tržištu predstavlja intervenciju koja je u suprotnosti sa osnovnim principima tržišne ekonomije.
Fiksiranje cijena može kratkoročno djelovati kao zaštitna mjera za građane, ali dugoročno stvara ozbiljne poremećaje od nestašice, preko smanjenje ponude do demotivacije privrednih subjekata. Privatne kompanije, osnovane u skladu sa Zakonom o privrednim društvima, imaju legitiman cilj što jeste ostvarivanje profita. Miješanje države u njihovo poslovanje, bez jasne strategije i kompenzacijskih mehanizama, može dovesti samo do urušavanja tržišta.
Dodatni problem predstavlja evidentna slaba koordinacija između Ministarstva trgovine i Ministarstva socijalne politike i zaštite. Umjesto sistemskog pristupa, svjedočimo parcijalnim i često populističkim mjerama koje ne prave razliku između onih kojima je pomoć zaista potrebna i onih koji mogu podnijeti tržišne cijene.
