Piše: Almasa Hadžić
"Imam Medžlisa Islamske zajednice u Kozarcu, Amir Mahić, govorom mržnje o Svetom Savi i Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) povrijedio je sve Srbe...", poručio je sinoć predsjednik entiteta Rs Milorad Dodik, nadovezujući se na silne osude obraćanja hafiza Amira ef. Mahića iz Kozarca, na hutbi održanoj prošlog petka.
Dodik je opečatio verbalni metak u čelo imama Mahića kojim su ga nanišanili lokalni političko-policijski dužnosnici, jer je, navodno, svojim govorom na hutbi vrijeđao Svetog Savu i SPC, a što je po njihovim tvrdnjama "govor mržnje" koji unosi nemir u "oduvijek mirni i tolerantni Prijedor".
Onaj ko je preslušao spornu hutbu, mogao je razumjeti da je u njoj bilo govora o Svetom Savi i SPC, ali kroz stavove pisanih djela pravoslavnih autoriteta -istoričara, mislilaca itd.
Opet, onaj, ko je jučer isčitao sva silna saopćenja za javnost, počev od gradonačelnika Prijedora pa do svih mogućih udruženja i organizacija u kojim se hafizovo obraćanje proglašava mržnjom spram SPC i značaja Svetog Save u pravoslavlju, također, mogao je razumjeti da su njihove odapete strijele, grlati pokušaj vraćanja historije 30 godina unazad.
Upravo je to način da se, danas hafiz Mahić, a tada desetogodišnji logoraš iz Trnopolja po imenu Amir, proglasi glavnim uzrokom svih klanja, ubijanja, logorskih mučenja Bošnjaka u Prijedoru koji su 1992. godine počinjeni iz mržnje spram pripadnika vjere kojoj hafiz Mahić pripada i kojoj u rodnom Kozarcu, kao glavni imam, godinama služi
Hafiz Amir ef. Mahić imao je 10 godina kada je u ljeto 1992. godine, sa svojim roditeljima odveden u logor Trnopolje. Nakon mjesec i nešto, pušten je iz logora, dok mu je otac u logoru ostao do dana njegovog zatvaranja.
