Građani BiH guše se u zagađenom zraku: Uborak, Tuzla i Kakanj upozoravaju na isti problem

Od požara na deponiji Uborak kod Mostara, preko havarije na više od pola vijeka starom bloku Termoelektrane Tuzla, do zagađenja zraka u Kaknju tokom ljetnih mjeseci, građani Bosne i Hercegovine ponovo se suočavaju s posljedicama dugogodišnjeg problema zagađenja.

Ekološki aktivisti upozoravaju da posljedice pojedinih incidenata tek mogu postati vidljive, posebno kada je riječ o zdravlju stanovništva i poljoprivrednim kulturama na područjima u blizini požara i industrijskih postrojenja. Istovremeno, nadležne institucije najčešće govore o pojedinačnim mjerama, dok građani tvrde da izostaje sistemsko rješenje.

Posebno upozorenje stiže iz Tuzle, gdje je ponovo u fokus dospio Blok 4 Termoelektrane Tuzla.

„Kod nas u radu su u stvari muzejski primjerci, koji su trebali davno biti zatvoreni. Blok 4 je počeo s radom 1971. godine, nekakav normalan radni vijek bloka termoelektrane je 40 godina, a on radi preko 50. Ovo nije prvi incident ove vrste, ovi incidenti su se dešavali već par puta. Godinama se naša djeca truju od termoelektrane Tuzla, odnosno generalno od spaljivanja fosilnih goriva”, rekao je Denis Žiško iz Aarhus centra.

Mještani i aktivisti tvrde da godinama sami pokušavaju ukazivati na probleme, angažuju stručnjake i rade analize, ali da njihovi zahtjevi nisu dobili adekvatan odgovor nadležnih.

Iako je kvar na spornom bloku saniran, upozoravaju da njegova starost predstavlja dodatni rizik i da se slični incidenti mogu ponavljati.

Posljedice su, tvrde mještani, vidljive i na njihovim domovima i imovini.

„Toliko smo bili zabacani tom prašinom da smo k’o u nekoj sahari, ne znamo ni koje boje – ima crvene, ima žute. Na mom krovu, na macama, na kutijama to se vide različite vrste materijala koji sagorijeva”, navela je Esma Čehajić, mještanka Šićkog Broda.

Mirnes Bektić, predstavnik nevladinog sektora, upozorava da su stanovnici tog područja godinama izloženi zagađenju bez jasnih odgovora nadležnih.

„Mi smo ovdje najviše izloženi ovakvom trovanju i što je najgore od svega, sve te godine i sva ta zagađenja mi nemamo odgovore za takve stvari. Ovdje je, kao što vidite, osnovna škola, roditelji godinama šalju djecu u osnovnu školu gdje je zagađen zrak, zagađeno tlo”, rekao je Bektić.

Problem nije ograničen na Tuzlu. U Kaknju se, prema navodima ekoloških aktivista, loš kvalitet zraka bilježi i tokom ljeta, kada se građani inače ne suočavaju s intenzivnim problemom kućnih ložišta.

Edina Dogdibegović iz Udruženja „Za čisti zrak Kakanj” tvrdi da industrija značajno doprinosi zagađenju.

„U tvornici cementa se lože automobilske gume, spaljuje se komunalni otpad, spaljuju se razna otpadna ulja. Sve to utiče na pogoršanje kvalitete zraka u Kaknju i u ljetnom periodu se gušimo”, istakla je Dogdibegović.

U ekološkim udruženjima ne očekuju brza rješenja. Posebno upozoravaju na dugogodišnje veze politike, inspekcijskih organa i privatnog kapitala, ali i na činjenicu da Agencija za zaštitu okoliša, iako je ranije planirana, još nije uspostavljena.

Anes Podić iz Eko-akcije smatra da političke promjene same po sebi nisu dovele do promjene odnosa prema problemu zagađenja.

„Naša politička scena je takva da mi s te strane rješenje ne možemo očekivati. Nama se vrte, imamo smjene politika, ali ništa se tu ne mijenja. Kad je u pitanju sunce i vjetar potencijal je tri puta veći od sadašnje potrošnje. Znači, mi možemo doći do jeftine energije, čiste energije. Međutim, šta se tu dešava? Vi imate rasprodaju zemlje koja se dešava već godinama”, naveo je Podić.

Podić rješenje vidi u istrajnom pritisku građana i protestima. Međutim, upravo u Kaknju građani su već više puta protestovali i upućivali zahtjeve nadležnim institucijama, tvrdeći da konkretnih odgovora nema.

„Niko ne odgovara ni na šta i to je stvarno poražavajuće. Prepušteni smo sami sebi. Ni na jedan zahtjev, ni na jedan dopis nismo dobili odgovor. Niko apsolutno ne razmišlja, evo šta je sad, sad se gušimo. Niko ne razmišlja, a nije sve do kućnih ložišta”, kaže Dogdibegović.

Iz Vlade Zeničko-dobojskog kantona na upit o ovom problemu nisu odgovorili. Odgovore su, međutim, dostavili Tuzlanski kanton i Kanton Sarajevo, posebno u vezi s utroškom kredita od 45 miliona KM, od čega je 26 miliona KM planirano za mjere zaštite zraka do 2029. godine.

Iz Tuzlanskog kantona navode da je kvar na elektrofilteru u nadležnosti Federacije Bosne i Hercegovine, ali da kantonalne vlasti rade na poboljšanju kvaliteta zraka kroz širenje sistema daljinskog grijanja, mjere energetske efikasnosti i zamjenu kućnih ložišta.

Iz Federalnog ministarstva navode da prate industrijske zagađivače te da su nakon incidenata u Kaknju i Tuzli zatražili inspekcijske nadzore.

Dok institucije najavljuju projekte i mjere koje bi trebale donijeti poboljšanja u narednim godinama, građani u Tuzli, Kaknju i drugim zagađenim područjima ostaju izloženi posljedicama problema koji traje decenijama. Za njih pitanje više nije samo koliko će biti uloženo u projekte zaštite okoliša, nego i ko će odgovarati kada se zrak koji svakodnevno udišu pretvori u prijetnju njihovom zdravlju.