"Gornji horizonti" bez vode ostavljaju Hercegovinu!

„Gornji horizonti“ možda zvuče kao grandiozan energetski poduhvat, ali u stvarnosti ovaj projekat je opasan zahvat za hercegovačku prirodu. Dok se iz budžeta izvlače ogromna sredstva, cijena koju plaća zdrava životna sredina mogla bi biti nepopravljiva. Naučnici apeluju da gubimo vrste i prije nego što smo uopšte uspjeli da ih pronađemo i dokumentujemo. Mještani su sve više razočarani u ovaj projekat, jer od nekadašnje razvojne ideje sad su vidljivije razorne posljedice.

“Gornji horizonti” je hidroenergetski megaprojekat kompleksnih i velikih zahvata za preusmjeravanje voda iz sliva rijeke Neretve u sliv Trebišnjice, čija je osnovna svrha iskorištavanje vodenog potencijala kraških polja u energetske svrhe. Projekat podrazumijeva izgradnju tri velike hidroelektrane Dabar, Nevesinje i Bileća, uz mrežu brana, akumulacija, kanala i podzemnih tunela.

Realizacija projekta je započela u bivšoj Jugoslaviji 1956. godine, a do početka rata završena je prva faza koja se zvala “Donji horizonti”, hidroelektrana Trebinje I i II, Čapljina i Dubrovnik.

Trenutni fokus ovog projekta je izgradnja hidroelektrane Dabar, koja je ujedno i najveća faza projekta.

Ideja je da Nevesinjsko polje postane rezervoar koji će zadržavati vodu. Voda bi potom išla u hidroelektranu Dabar. Nakon toga, nizom kanala, išla bi do hidroelektrane Bileća. Zatim u drugi sistem zvani Donji horizonti, koji su već u funkciji.

Na gradilištu u mjestu Pošćenje u Nevesinju gradi se brana istoimenog naziva za potrebe HE Dabar, koja treba da bude izgrađena podno Nevesinja, u Dabarskom polju. Ova brana se gradi na rijeci Zalomci koja je ponornica i sprečavaće poniranje rijeke Zalomke, odnosno njen prirodni tok.

Izgradnjom Gornjih horizonata doći će do vještačkog potapanja hercegovačkih polja, što će, prema riječima stručnjaka, ugroziti biodiverzitet tog područja.

Gradilišta u ovom dijelu istočne Hercegovine su na nekoliko lokacija. Vidljiva su izdaleka, jer u zelenim i nekada netaknutim krajolicima izgledaju kao neki bijeli paraziti koji su napali zdrav organizam.

Ali to i nije daleko od istine.

Naučnici i istraživači Centra za životnu sredinu iz Banjaluke i Nacionalne geografije istraživanjima koja se provode projekatom „Čuvari kraških polja: zaštita ‘nestajućih’ rijeka Hercegovine” došli su do rezultata da su kraška polja ovih lokaliteta veoma bogata biodiverzitetom.

Ova prirodna bogatstva očuvane flore i faune će trpjeti nesagledive posljedice zbog ovog projekta, na šta se vlasti Republike Srpske nisu ni osvrnule.

Hercegovina ima vrlo složen sistem nadzemnih i podzemnih voda. Ponorski tokovi prelijevaju vodu iz viših u niža polja, a zimi i u rano proljeće izazivaju poplave u poljima. Kada se voda povuče, mještani obrađuju zemlju ili je koriste kao pašnjake.

Još 2022. godine, tokom naučnih istraživanja Neretva Science Week, koje je Centar za životnu sredinu organizovao dva puta, jedna ekipa istraživača radila je istraživanje biodiverziteta Dabarskog, Fatničkog i Nevesinjskog polja. Tada su rađena istraživanja flore, vegetacije, sitnih i krupnih sisara, insekata, gljiva, pauka i ptica.

Na sajtu Centra za životnu sredinu mogu se pogledati ti podaci koji su pokazali veliki stepen biodiverziteta i očuvanosti prirode tih krajeva.

„Mi u stvari u potpunosti ne znamo šta imamo na ovim poljama, ona nisu do kraja istražena, tako da su ova naša istraživanja u stvari samo prvi uvid u bioraznolikost polja. Čisto podataka radi, samo na Dabarskom polju koje je možda površine oko 30 kvadratnih kilometara, što nije mnogo, smo konstatovali 45 vrsta vilinih konjica, a to je dvije trećine od ukupne populacije u BiH koju imamo. Znači samo na ovih 30 kilometara kvadratnih imamo toliko vrsta. A da ne pričamo o drugim organizmima. U pećini Radovića pronađeno je oko hiljadu jedinki šišmiša“, kaže Branislava Dukić iz Centra za životnu sredinu.

Zbog Gornjih horizonata ovo bogatstvo biodiverziteta će nestati. Dukić je objasnila i kako.

„Što se tiče ovih nadzemnih živih stvorenja, potapanjem Nevesinskog polja mijenja se ekosistem u potpunosti. Jednostavno, organizmi koji zavise od sadašnjih uslova neće imati dovoljno vremena da se prilagode tako brzim promjenama koje donosi taj projekat. Odvođenjem ogromne količine vode iz tih podzemnih i nadzemnih sistema, organizmi jednostavno neće imati uopšte mogućnost da se prilagode. Mi smo tokom ovih istraživanja možda zagrebali samo vrh ledenog brijega“.

Kraška polja Istočne Hercegovine prepoznata su i kao staništa Natura 2000. Naučnici su zabilježili jako veliki broj vrsta koje su prepoznate kao Natura 2000, koje se također nalaze i na domaćim i na međunarodnim listama ugroženosti.

„Područje gdje se grade Gornji horizonti je Dinarski krš, a Dinarski krš je dio mediteranske vruće točke i jedno je od najprepoznatljivijih žarišta bioraznolikosti na svijetu“, kaže biolog Matej Vucić koji je dio tima naučnika Nacionalne geografije.

„Ove godine izašla je nova IUCN (Međunarodna unija za zaštitu prirode) procjena iz Evrope, koja je prepoznala ovo područje kao oko 50-70 % bogatije od ostatka Europe u smislu bioraznolikosti“, rekao je on.

„Dabarsko polje je jedno od mnogih kraških polja, a sva imaju istu pozadinu, to su ravnice, okružene kraškim planinama ili brdima. A ono što je zanimljivo kod njih, to je da su hidrološke veze obično jako komplikovane i obično nisu potpuno poznate, pa kada se negdje pojavi voda, nismo potpuno sigurni odakle dolazi, a kada nestane u istom tom polju, nismo potpuno sigurni gdje završava“.

Većina slatkovodne faune ovog područja uveliko zavisi o prirodnim ciklusima plavljenja i povlačenja voda koje ova polja imaju.

Prema riječima Vucića, voda koja dolazi iz podzemlja nakon određenog vremena se vraća u podzemlje i taj ciklus je važan za tri stenoendemske vrste slatkovodnih riba.

Jedna od najranjivijih vrsta slatkovodnih riba u Europi je vrsta koja se zove dabarska gaovica. Dakle, riba koja živi samo na prostoru Dabarskog polja. Druga je gatačka gaovica. I popovska gaovica iz Popovog polja, koju su istraživači, neočekivano, pronašli i u Dabarskom polju i zapravo je ova vrsta jedna od najnaprednijih podzemnih vrsta slatkovodnih riba na ovom području.

„Potpuno su ovisne o ciklusu poplava. Većinu svog života provode pod zemljom. I uz dobre uvjete kada je polje poplavljeno, izlaze, pare se i mrijeste se. Polažu jaja u vegetaciju, zapravo u polju. Tijekom ovog kratkog razdoblja poplave, izlaze mladi. I zajedno, kada se voda povuče, vraćaju se u podzemlje. I hrane se u podzemlju i rastu u podzemlju, a sa sljedećom vodom izlaze. Ako ostanu vani, uglavnom ih pojedu grabežljivci. A ako nema ciklusa, dolazi do uginuća, jer se ne mogu mrijestiti u podzemnom sustavu. Dakle, trebaju imati ovu nadzemnu fazu samo da bi dovršili svoj životni ciklus“, objašnjava Matej.

Naučnici smatraju da će posljedice biti razorne i po podzemnu faunu, jer se na obodu hercegovačkih polja nalazi mnogo pećina.

Iva Njunjić, biolog i članica tima Nacionalne geografije, kaže da je u pećinama u hercegovačkim poljima fauna veoma bogata.

„Na obodu Dabarskog polja sigurno imamo negde desetak pećina i jama, koje su neke i verovatno potpuno neistražene. Neki od tih speleoških objekata su ogromne pećine. I ono što meni lično najviše smeta i što me lično pogađa je što uglavnom ljudi vide pećine kao nekakve prazne šupljine u podzemlju. To nije tako. Pećine ovdje zapravo vrve od života. Vi ovdje imate veliki broj endemičnih vrsta, od toga neke vrste žive samo u jednoj pećini i nigde drugo na svetu. Pošto je ovo deo dinarskih planina, Dinaridi su vruća tačka biodiverziteta, kada je pećinska fauna u pitanju“, navodi ona.

Prema njenim riječima, na prostoru oko hercegovačkih polja se nalazi veći broj pećinskih vrsta nego bilo gdje na svijetu.

„Što su tropske kišne šume za nadzemnu faunu, to su Dinaridi za pećinsku faunu“, naglasila je Njunjić.

Ona je navela da su prilikom istraživanja tih pećina pronašli i veliki broj vrsta i veliku populaciju.

„Ja sam imala priliku da istražujem pećine zaista u mnogim zemljama na svetu, ali samo u ovim pećinama u Dabarskom polju sam videla pećinske zidove pune života, zaista, izuzetna je brojnost jedinki. I ono što je problem je što će se zbog Gornjih horizonata promeniti hidrološki režim ovih pećina“, naglasila je ona.

Mnoge pećine u Dabarskom polju funkcionišu kao estavele, što znači da funkcionišu kao dvostruki  sistemi. U jednom periodu godine funkcionišu kao izvori, iz njih izvire voda i pune Dabarsko polje, a u drugom periodu godine funkcionišu kao ponori, gdje voda ponire kroz te pećine.

„Organizmi koji žive u tim podzemnim staništima adaptirali su se na te specifične hidrološke uslove tokom miliona godina evolucije. I mi sada, kada za nekoliko godina potpuno promenimo taj vodni režim, ne znamo tačno ništa kako će se promeniti, ali to će svakako imati negativan uticaj na jedinstvenu pećinsku faunu na ovim prostorima. Ali ti organizmi su nešto što je zaista specifično, što živi samo na ovim prostorima i nigde više na svetu. I zato mislim da imamo zaista moralnu obavezu da sačuvamo te organizme. Pre svega, da ih proučimo i da pronađemo nove vrste“, naglašava Njunjić.

Prekid prirodnog krvotoka Neretve

Vode Nevesinjskog, Gatačkog i Dabarskog polja prirodno podzemnim kanalima otiču ka izvorima Bune, Bunice i Bregave, tri najveće pritoke donje Neretve. Kada se vode usmjere u sliv Trebišnjice, sve ove pritoke i sama Neretva ostaju bez ogromne količine slatke vode. Kako rijeka slabi, more prodire dublje u unutrašnjost, pretvarajući plodna polja u slanu pustinju na kojoj više ništa neće moći rasti.

„U donjim tokovima Neretve omjer slatke i slane vode se mijenja u negativnom kontekstu, tako što slana voda prodire uzvodno i onda dobijate faunu i floru koja je morska, a ne slatkovodna. Dole su ogromne plantaže mandarina koje nekim sistemom kanala navodnjavaju ljudi i sad se ti kanali manje više pune slanom vodom što predstavlja problem za navodnjavanje. Za par godina promijeniće se pH vrijednost zemljišta da je pitanje opstanka svih ti silnih plantaža. I za ljude koji žive u tom području i zavise od te privredne djelatnosti će naravno biti ogroman problem. A da ne pričamo o tome da se gubi slatka voda koja je izvor života“, objašnjava Dukić i dodaje, kada je prirodan proces prodiranja mora u rijeku, onda se on dešava prilično sporo, puno blaže i određene vrste imaju prostor i vrijeme da se prilagode novim uslovima.

Neretva ima 25 % ukupne evropske riblje faune i više od 10 % endema i preko 70 vrsta riba. Donja Neretva uveliko zavisi od poljoprivrede, a to je takođe područje vrlo važne bioraznolikosti, to je ramsarsko područje.

Adnan Đuliman iz udruženja „Novi val“ iz Blagaja, kaže da je velika zabrinutost mještana u južnom dijelu Hercegovine zbog projekta Gornji horizonti, koji prijeti rijekama Buni, Bunici, Bregavi i Hutovom blatu od smanjenja dotoka vode s ovog područja. Samim tim i Neretvi.

„Mi godinama apelujemo da ne želimo da kažemo da smo protiv infrastrukturnih projekata u Bosni i Hercegovini, ali želimo da vidimo i da li postoji mogućnost garancije da mi sutra nećemo biti u nekom ekološkom problemu. Svi vam mogu potvrditi da generalno imamo globalni problem s klimom i da svake godine imamo sve manje i manje vodostaje. E, sad zamislite, ako se te rijeke, u stvari ta količina vode, preusmjeri na Donje horizonte, šta onda mi možemo očekivati u sedmom, osmom i devetom mjesecu gdje  je vodostaj, pa sada već, na ekološkom minimumu“, naglašava on.

Omladinski klub “Novi val” provodi istraživanja na rijeci Buni i Bunici, s posebnim naglaskom na izradi stručnog obrazloženja za proglašenje ovih rijeka zaštićenim područjem.

„Nismo ni zagrebali, već smo našli četiri gljive od kojih su dvije prvi put zabilježene u Bosni i Hercegovini, a dvije, znači, u cijeloj Evropi. Orhideja koja je nađena, jadranska kokica, nađena je ovdje i to je  najsjevernije njeno stanište. Kada pričamo o rijekama, tu je mekousna pastrmka koja je endemska na ovom području. A i vrelo Bune i vrelo Bunice su geomorfološki fenomeni koje samo možete naći ovdje“, ističe Đuliman.

Kako dalje navodi, sad se postavlja pitanje koliko to sve ima smisla, ako 80 % ovog sliva, ne Jadranskog, nego sliva Bune i Bunice i rijeka koje gravitiraju tom prostoru, će se prevoditi na Donje horizonte prema Trebinju i prema Republici Hrvatskoj.

„Mislimo da je to stvarno veliki problem i ono što je fascinantno i interesantno da ne vidimo nekako glas politike, da ne vidimo ništa što se tiče područja Hrvatske, vrlo malo informacija, a mi znamo svi da već do Višića i Čapljine se osjeti prodor slane vode jer je manji pritisak slatke vode na tom području i mislim da smo svi s jednim velikim razlogom zabrinuti“, zaključuje Đuliman.

Kada se govori o cijeni ovog projekta skoro niko ne uzima u računicu gubitak prirode i svih vrsta organizama s ovih prostora.

Bojan Pejičić, odbornik u Skupštini opštine Nevesinje kaže da se među stanovništvom tema ovog projekta i zaštite životne sredine, zaobilazila.

„Glavne teme su bile kada će se vršiti radovi, eksproprijacija zemljišta, kako bi narod mogao da naplati neki novac. Narod je mislio da bi mogao imati veliku korist. Ljudi su u Nevesniju, uglavnom, projekat posmatrali kao veoma značajan i koji će donijeti dobro u Nevesinje“, naveo je on.

Pejičić je pomenuo i da mediji nisu dovoljno obraćali pažnje na ovaj projekat što se tiče ekologije i preusmjeravanja voda iz toka Neretve u tok Trebišnjice.

„Ono što je narod brinulo, jeste to kad se stvori akumulacija jezera, da li će se promijeniti klima u Nevesinju, da li će biti veća vlažnost vazduha, pošto je Nevesinje poznato kao vazdušna banja i između ostalog, hoće li biti više komaraca u ljetnom periodu. Tako da je to sva priča o svijesti naroda vezana za ekološki aspekt“, dodao je.

Miljan Kovač, novinar i mještanin Zovog Dola kod Nevesinja kaže da je netransparentnost projekta veliki problem kao i manipulacija stanovništva.

„Najspornija je upravo ta netransparentnost što mi ne znamo tačno kakve posljedice nas mogu očekivati niti su to investitori i izvođači radova ikada do kraja objasnili. Pitanje je kakve su te studije koje su oni uradili, na koje se pozivaju. Koliko su korektne i kakve posljedice zapravo mogu biti. Pitanje je i koliko je toga javnost svjesna, posebno lokalno stanovništvo koje ovdje živi, zato što se vrši jedna sistematska manipulacija stanovništva“, naglasio je on.

Kovač je istakao da se ljudi nadaju boljoj finansijskog situaciji zbog potopljenih imanja, ali da će novac koji bude dodijeljen biti brzo potrošen, a posljedice mogu biti trajne i po životnu sredinu i po opstanak stanovništva u tim krajevima.

Dosadašnja ulaganja u Gornje horizonte mjere se u stotinama miliona konvertibilnih maraka, iako je tačnu cifru teško definisati zbog višedecenijskog trajanja projekta i krajnje realizacije. Od početne procjene oko 300 miliona, sada cifra ide i do 700 miliona. Većinu sredstava osigurava kineska kompanija China Energy Gezhouba Group putem kredita kineske Exim banke, dok ostatak finansira Elektroprivreda Republike Srpske.

Kovač napominje da ovaj projekat više služi kao izvlačenje javnog novca.

„Ja sam kao novinar dosta o tome pisao da je sama realizacija projekta Gornji horizonti jedna velika praonica novca i izvlačenja novca iz energetskog sektora Republike Srpske. Cijena projekta je tri puta porasla od početka izvođenja radova do danas. Hidorelektrana Dabar je trebalo biti puštena u pogon, kako su govorili vlasti RS, 2016., pa 2018. i 2020. Zadnje što je rekao bivši predsjednik Republike Srpske da će biti puštena u rad polovinom 2027. godine“, kaže on.

Prema pisanju medija, radovi na projektu su posljednjih mjeseci svedeni na minimum nakon što je kineska banka obustavila plaćanja, jer Elektroprivreda RS nije ispunila obavezu i završila tunel na prvom dijelu projekta “Dabar 1” na vrijeme.

Pippa Gallop iz Bankwatch mreže nevladinih organizacija, koja se bavi zaštitom životne sredine kaže da nije sigurna da li će se projekat i završiti.

„Prema našim procjenama nije sigurno da će se projekat završiti. Stvar je u tome što je kraški teren izuzetno nepredvidljiv i uvijek se nešto može desiti geološki. Koliko smo čuli, kad su gradili tunel iz Nevesinjskog polja, imali su dosta problema s probijanjem voda, rušenjem tunela i tako dalje. Druga stvar je što smo sad u zadnje vrijeme čuli vijesti da su radovi na lokaciji svedeni na minimum zbog nesporazuma između kineske banke, kineske firme i Republike Srpske“, navodi ona.

Naglašava da cijeli projekat prati iznimna netransparentnost što se tiče finansiranja i isplativosti.

„Mi se bojimo da će ova sva šteta biti napravljena ni zbog čega, nije nigdje objavljena bilo koja informacija o ekonomskoj opravdanosti i Centar za životnu sredinu već neko vrijeme pokušava doći do ugovora s kineskom firmom i s bankom u vezi garancija koje je za kredit Republika Srpska izdala i to je apsolutno neprihvatljivo da ta informacija nije javna“, ističe Gallop.

Pejičić navodi da nekad misli da se sve radi da bi se namjestili tenderi za neke privatne firme, jer se toliko dugo odugovlači sav proces.

„Meni se čini u nekim momentima da su ovo projekti koji traju predugo, ne znam da li svjesno ili nesvjesno, ali i kada dođe do neke koristi, ako ikad i dođe do nje, to će biti pred sam kraj naših života. Svakako budžetski novac raspoređuje vlast i to ne zapadne narod ništa“, ističe.

Kovač navodi da bi kao mještanin volio da ovaj projekat ne bude završen.

„Da ovu devastiranu prirodu vratimo onako kako je bila, ako možemo ili da bar ostane ovako. Bojim se da će biti mnogo veća šteta ako bude završen projekat pogotovo s ovakvim načinom raspolaganja resursima“, naglašava on.

Razbacana gradilišta koja su načela Hercegovinu

Za sada je izgrađen tunel dužine 12,1 kilometar, zvanično je probijen krajem 2025. godine, ali ni on nije završen. Kompletiranje svih radova u tunelu očekuje se do septembra 2026. godine. Izgradnja ovog nezavršenog tunela koštala je 67 miliona eura.

Fotograf Nacionalne geografije, Nick St. Oegger pokazuje fotografiju koju je napravio na tom prosotru prije tri godine. Kaže, naučnici su uzimali uzorke, ljudi su plivali, rijeka je tekla, a sada je potpuno uništena.

„Morao sam da pogledam tu fotografiju, jer nisam vjerovao da je ovo ista lokacija. Bio sam potpuno šokiran“, navodi on i dodaje da se dugi niz godina bavi temom hidroenergije i već sedam godina prati rijeke Balkana.

„Nikada nisam vidio ovakvu količinu razaranja koju sam vidio ovdje za tako kratko vrijeme. Razlika koju sam primijetio na mnogim drugim mjestima je to što obično imate jednu branu koja se negdje gradi, pa dobijete betonsku barijeru ili manje betonske barijere koje se postavljaju. Ono što je drugačije kod ovoga je složenost projekta, to što postoje ove različite faze, tuneli, imate brane, preusmjeravanja i to je na širokom području koje utiče ne samo na jednu glavnu rijeku već i na nekoliko manjih rijeka. I zbog geologije ovdje i načina na koji ove rijeke i voda teku pod zemljom kroz pećine i kaverne, to nije u potpunosti shvaćeno“, konstatuje on.

St. Oegger naglašava da nije moguće znati kako će ovo u potpunosti uticati na sistem, jer se mnogi od ovih procesa dešavaju pod zemljom, ali ono što je sigurno jeste da se sve ove rijeke ulivaju u Bunu, Bunicu, pa Neretvu i kultna mjesta koja ljudi u Bosni i Hercegovini poznaju, poput Blagaja, delte Neretve, sva će ona sigurno biti pogođena ovim projektom, zaključuje on.

Projekt osmišljen prije pola vijeka ne uzima u obzir današnje klimatske promjene i sve češće suše, isušivanje rijeka, gubitak najplodnijih dijelova Hercegovine, uništavanje biodiverziteta – temelja na kojem počiva čitav život regije u zamjenu za kilovate električne energije i profit koji će završiti daleko od onih koji u tim krajevima žive, skupa je trampa na koju su pristali samo odabrani, upozorava Impulsportal.net