Fokus javnosti nakon tramvajske nesreće sada je na Tužilaštvu KS

Jer, kako drugačije objasniti brojne predmete koji nikada nisu dobili adekvatan epilog? Kako opravdati slučajeve koji su propali zbog nemara, neefikasnosti, političkih upliva i pritisaka ili nedostatka volje? Svaki takav predmet nije samo statistika, to je poruka građanima da zakon nije isti za sve i da odgovornost nije obavezna, nego selektivna.

Najveći poraz jednog društva nije kriminal sam po sebi, nego pravosuđe koje ne reaguje na kriminal. Kada tužilaštvo šuti, odugovlači ili griješi bez posljedica, ono ne ostaje neutralno. Ono postaje saučesnik u urušavanju povjerenja u državu.

Mladi koji su danas hodali ulicama Sarajeva nisu tražili privilegije. Tražili su ono što bi trebalo biti osnovno pravo svakog građanina, a to je pravda i odgovornost. Njihovo prisustvo je podsjetnik da ova zemlja još uvijek ima snage da se bori za bolje društvo, ali i upozorenje da strpljenje nije beskonačno.

Povjerenje u pravosuđe u kompletnoj BiH odavno je ozbiljno narušeno. Pitanje koje su im građani postavili ostaje da visi u zraku: hoće li izabrati pravdu ili nastaviti birati saučeništvo.