Nakon četiri mjeseca iščekivanja, Evropsko vijeće je u četvrtak, 15. oktobra, konačno održalo stratešku raspravu o budućnosti proširenja Evropske unije i unutrašnjim reformama. Međutim, umjesto jasnih političkih odluka i konkretnih rokova, evropski lideri usvojili su zaključke koji ostavljaju prostor za različita tumačenja, posebno kada je riječ o evropskom putu Crne Gore.
Na ovakav ishod upozorio je Adi Ćerimagić, analitičar Evropske inicijative za stabilnost (ESI), koji je ocijenio da je dugo očekivana rasprava završena bez suštinskog dogovora o ključnim pitanjima proširenja.
Iako sastanak evropskih lidera nije privukao veliku pažnju javnosti na Zapadnom Balkanu, njegove rezultate pažljivo su pratili političari i građani koji podržavaju evropske integracije, ali i oni koji sve više sumnjaju da će njihove zemlje ikada postati članice Evropske unije.
U središtu pažnje našla se Crna Gora, država koja trenutno prednjači u pristupnim pregovorima i ima ambiciozan plan evropskih integracija.
Vlada u Podgorici želi zatvoriti sva pregovaračka poglavlja do kraja 2026. godine, završiti i potpisati pristupni ugovor u prvoj polovini 2027. godine te postati punopravna članica Evropske unije 2028. godine.
Upravo zbog toga razvoj događaja u Crnoj Gori pažljivo se prati od Beograda, preko Skoplja, do Sarajeva. Prema Ćerimagićevom objašnjenju, postoje dva ključna razloga za takvo interesovanje.
Prvi je pitanje hoće li Evropska unija zaista primiti nove članice, nakon godina političkih obećanja i odgađanja. Drugi se odnosi na to hoće li članstvo donijeti stvarne promjene u državama kandidatkinjama, ne samo kroz usklađivanje zakona i reformu institucija nego i kroz poboljšanje svakodnevnog života građana.
Međutim, sastanak u Briselu nije ponudio odgovore kojima su se mnogi nadali.
Ćerimagić je rezultate rasprave opisao kao mnogo buke ni oko čega, ističući da relativno kratka diskusija evropskih lidera nije riješila nijedno od ključnih otvorenih pitanja.
Očekivalo se da će Evropsko vijeće izričito podržati cilj Crne Gore da do kraja godine zatvori sva preostala pregovaračka poglavlja. Ipak, takva podrška izostala je iz konačnog dokumenta.
Umjesto jasnog političkog opredjeljenja, usvojena je uobičajena diplomatska formulacija Evropske unije, dovoljno neodređena da se može tumačiti kao podrška crnogorskim ambicijama, ali i kao izostanak konkretne obaveze evropskih lidera.
Slična situacija dogodila se i s očekivanjima da će Evropska unija ubrzati pripremu pristupnog ugovora s Crnom Gorom.
U zaključcima Evropskog vijeća navedeno je da se pozdravlja dosadašnji rad na izradi pristupnog ugovora s Crnom Gorom te prima na znanje namjera irskog predsjedavanja Vijećem Evropske unije da radi na privremenom zatvaranju preostalih pregovaračkih poglavlja, pod uslovom da Podgorica provede odgovarajuće reforme.
Takva formulacija ne predstavlja čvrsto obećanje da će pregovori biti završeni do kraja 2026. godine.
Prema Ćerimagićevim navodima, pojedini hrvatski mediji zasluge za ublažavanje prvobitno očekivane formulacije pripisuju Vladi Hrvatske.
