Evropska komisija u četvrtak predstavlja plan „Defence Readiness Roadmap 2030“ kao odgovor na rusku prijetnju i nesigurnost oko američke podrške Evropi.
Evropske zemlje imaju pet godina da se pripreme za rat, navodi se u vojnom planu koji će Evropska komisija predstaviti u četvrtak, a u koji je uvid imao Politico.
„Do 2030. godine Evropa mora imati dovoljno snažnu evropsku odbrambenu poziciju da bi vjerodostojno odvraćala svoje protivnike i mogla odgovoriti na svaku agresiju“, piše u nacrtu plana koji će ministri odbrane raspravljati u srijedu navečer, prije nego što ga Evropska komisija uputi liderima EU sljedeće sedmice.
Dokument pod nazivom Defence Readiness Roadmap 2030 označava sve veću ulogu Evropske unije u vojnim pitanjima, kao reakciju na rat koji je ruski predsjednik Vladimir Putin poveo protiv Ukrajine i na nejasnu posvećenost američkog predsjednika Donalda Trumpa evropskoj sigurnosti.
„Militarizirana Rusija predstavlja trajnu prijetnju evropskoj sigurnosti u doglednoj budućnosti“, navodi se u dokumentu koji je prvi objavio Bloomberg.
Iako zemlje EU ubrzano povećavaju svoje budžete za odbranu, veliki dio te potrošnje „ostaje izrazito nacionalan, što dovodi do fragmentacije, rasta troškova i nedostatka interoperabilnosti“, stoji u 16-straničnom dokumentu.
Evropska komisija poziva članice da oružje nabavljaju zajednički i traži da najmanje 40 posto vojne nabavke do kraja 2027. bude u okviru zajedničkih ugovora – što je više nego dvostruko od trenutnog udjela. Plan također postavlja ciljeve da do 2028. najmanje 55 posto kupovine oružja dolazi od kompanija iz EU i Ukrajine, a do 2030. najmanje 60 posto.
Postavljanje prioriteta
Dokument detaljno prolazi kroz niz prioriteta. Jedan od glavnih ciljeva jeste popunjavanje kapacitetskih praznina EU u devet oblasti: zračna i raketna odbrana, logistički i komunikacijski sistemi, vojna mobilnost, artiljerijski sistemi, vještačka inteligencija i sajber kapaciteti, rakete i municija, dronovi i antidrone sistemi, kopnena borbena vozila i pomorska odbrana.
Plan također spominje važnost spremnosti i uloge Ukrajine, koja bi trebala postati „čelični dikobraz“ – zemlja dovoljno naoružana i podržana da može odvraćati rusku agresiju.
Dokument predviđa i tri ključna projekta: Eastern Flank Watch, koji će integrirati kopnene, zračne i antidrone sisteme odbrane; European Air Shield, koji bi trebao stvoriti višeslojni sistem zračne odbrane; i Defence Space Shield za zaštitu svemirskih kapaciteta EU.
Komisija se nada da će lideri EU odobriti sva tri projekta do kraja ove godine.
Prema nacrtu plana, projekti u svim prioritetnim oblastima trebali bi biti pokrenuti u prvoj polovini 2026. godine, a do kraja 2028. godine trebali bi biti zaključeni ugovori i osigurano finansiranje kako bi se popunile najhitnije praznine u odbrambenim kapacitetima.
Komisija također planira mapirati industrijske kapacitete potrebne za povećanje proizvodnje i identificirati rizike u lancima snabdijevanja i kritičnim sirovinama. To bi moglo izazvati sporove, jer evropska industrija tradicionalno nerado dijeli podatke o proizvodnji i lancima opskrbe s Briselom.
Pronalaženje novca
Dokument navodi da će EU pomoći u mobilizaciji do 800 milijardi eura za potrebe odbrane, uključujući 150 milijardi kroz program SAFE koji predviđa zajmove za oružje, 1,5 milijardi eura kroz Evropski odbrambeni industrijski program koji je još u pregovorima, sredstva iz Evropskog odbrambenog fonda te sredstva iz sljedećeg višegodišnjeg budžeta Unije koji će stupiti na snagu 2027. godine.
U dokumentu se naglašava da će zemlje članice ostati nadležne i suverene u pogledu nacionalne odbrane, iako se Komisija zalaže za zajednički okvir. „Države članice jesu i ostat će suverene u pogledu svoje nacionalne odbrane“, stoji u tekstu. Uprkos tom naglasku, neke članice izražavaju zabrinutost zbog širenja uloge EU u oblasti odbrane – tradicionalno domena nacionalnih vlada.
„Glavni cilj mora biti stvaranje uslova da države članice mogu ispuniti svoje nacionalne i međunarodne odbrambene obaveze“, navodi se u zvaničnom doprinosu Njemačke ovom planu.
Švedska, u svom dokumentu koji je kružio među diplomatama, upozorava da „pokazatelji moraju biti usmjereni na rezultate i mjerljive efekte“, umjesto na to da se određuje u kojoj mjeri zemlje koriste zajedničke instrumente poput zajedničke nabavke.
Plan, koji je u pripremi od ljeta, pokušava odgovoriti na zabrinutosti širom Unije, a ne samo među državama koje se osjećaju najugroženije zbog Rusije. U znak razumijevanja prema južnoevropskim zemljama poput Italije i Španije, dokument ističe da „Evropa ne smije biti slijepa na prijetnje koje dolaze iz drugih dijelova svijeta“, navodeći Bliski istok i Afriku kao potencijalne izvore nestabilnosti.
Nacrt također naglašava da će EU blisko sarađivati s NATO savezom, budući da u Savezu i nekim glavnim gradovima postoji zabrinutost da bi paralelne evropske strukture mogle zakomplicirati planove za odbranu umjesto da ih nadopune.
Cilj plana je omogućiti Evropskoj uniji da postane samostalnija u sve opasnijem svijetu. „Autoritarne države sve više nastoje utjecati na naša društva i ekonomije. Tradicionalni saveznici i partneri mijenjaju fokus prema drugim regijama svijeta... Evropska odbrambena pozicija i kapaciteti moraju biti spremni za bojišta budućnosti“, stoji u dokumentu.
